Najnovije istraživanje pokazuje da mnogi na pitanje o spolnoj prošlosti odgovaraju običnom laži. I svjesni su ozbiljnosti te laži, rekli su istraživači na sastanku Američkoga društva za javno zdravstvo. Općenito, osobe koje partnerima pričaju o prošlim vezama, odlučuju hoće li se upustiti u nezaštićene odnose na temelju partnerova odgovora, rekao je dr. Sunyna S. Williams sa Sveučilišta Illinois, Urbana-Champaign. I gotovo uvijek pretpostavljaju da je onaj drugi bio iskren. "Odlučili smo napraviti korak unatrag kako bismo otkrili zašto ljudi nisu iskreni", rekao je Williams.
Istraživači su obavili 166 razgovora sa studentima Sveučilišta Illinois. Skupili su opise laži koje su studenti izgovorili partnerima i objašnjenja zašto su izrekli pojedinu laž. Studenti su se morali prisjetiti svog rizičnog ponašanja u prošlosti te kad su doista izgovorili laž, a kad su partneru prešutjeli istinu. "Oko 50 posto zabilježenih laži odgovara opisu spolno rizičnog ponašanja", objasnio je Williams.
"Studenti su lagali jer su se štitili od sebe samih. Nisu htjeli izgubiti partnera ili mogućnost za seks u toj situaciji." Uz to, istraživači su otkrili da će osobe koje su se seksualno rizičnije ponašale ili one koje su varale partnera u prošlosti vjerojatnije izgovarati laži povezane s rizičnim ponašanjem ili one kojima štite sebe. "Rezultati istraživanja sami po sebi nisu iznenađenje."
Ali, zanimljivo je da lašci svoje laži ne doživljavaju kao ozbiljne i neprihvatljive. Oni ih ne pokušavaju zanijekati", rekao je Williams. "Što se intervencije tiče, mislim da je za povremene seksualne partnere najbolje da se pri odnosima zaštite i ne postavljaju pitanja. Oprez je svakako nužan", savjetuje Williams.
