Lasta je rođena 1955.g., a umrla je 2002.g.. Samostalno je izlagala od 1979. diljem domovine i inozemstvu, a sudjelovala je i na skupnim izložbama od 1982.
Niz autora, od Željke Čorak, Tonka Maroevića, Josipa Depola, Jure Kaštelana, Maje Briski, Damira Grubića, Miroslava Gašparovića, Andrije Seifrieda, Lilijane Domić, Željka Ivanjeka do Trude Stamać, objavljuje u ovoj monografiji svoja promišljanja o djelu umjetnice.
Istodobno u uvodu nakladnik diskretno upozorava kako je Anina Lasta Budor 'otišla u modrinu svojih slika tako rano da je nemoguće govoriti o zaokruženosti ili dovršenosti njezinog životnog djela'.
U monografiji su najbrojnije zastupljene slike s motivima nesvakidašnjih podneblja i carstava oblaka, te portreti, uz nešto skulptura.
Kao posljednja slika u monografiji, reproducirana je zadnja slika Anine Laste Budor, Lasta u oblacima.
U prilogu Roberta Budora možemo pročitati prisjećanje na san Anine, koji je rado prepričavala.
'Sanjam pustu ulicu, recimo kao u nedjelju poslijepodne, nema nikoga, mir i tišina. Na kraju ulice nalazi se veliki izlog pred kojim stoje ljudi. Pojavljuje se jedan čovjek pred izlogom, plav kao nebo, baš modar, modar i on vadi iz džepa jaje i baci ga u izlog. Žumance se razlije žuto i prekrasno kao sunce i svima zadivljeno zastane dah. Ja stalno razmišljam o tom odnosu plavog i žutog i kako da tu žutu ukomponiram u sliku.'
Miroslav Pelikan
