To opsežno djelo, koje je uz Vesnu Parun uredio Denis Derk, ponajviše obuhvaća njezinu poeziju, prvenstveno ljubavne pjesme, ali i autobiografsku prozu, epigrame, aforizme, basne, eseje, kritike, prijevode te niz stihova za djecu.
Tekstove prate autoričine fusnote koje govore o umjetničkim i osobnim razlozima za njihov nastanak, te o vremenskom i društvenom kontekstu u kojem su stvarani. Zbog lošeg zdravstvenog stanja autorica nije mogla doći na promociju, koja je, naglasio je Derk, ujedno i poziv da se više čitaju njezina djela.
Derk smatra i da bi kazalištarci trebali češće postavljati njezine tekstove, s obzirom da je napisala dvadesetak knjiga za djecu, a mjuzikl Mačak Džingiskan s uspjehom je igrao u kazalištu Trešnja.
Napomenuvši da se autorica sama izborila za tu knjigu, Derk se upitao zašto to nije napravio netko drugi, iz akademskih ili književnih krugova. Ocijenio je da se domaća kultura više bavi mrtvima dok "kraj živih prolazi kao da ne postoje", te preferira "lijepo omotano beskičmenjaštvo", a ne oporost Vesne Parun.
Nazvavši autoricu "piscem bremenitog iskustva i velikim intelektualcem", akademik Tonko Maroević je ustvrdio kako je ona uvijek znala pogoditi teme, ne dodvoravajući se ikome i zadržavajući svoj smjer koji je od prvog trenutka bio težak.
Rekao je da njezin impresivni opus od devedesetak objavljenih knjiga nastaje već skoro osamdeset godina, podsjetivši da je prvu pjesmu, objavljenu u listu Anđeo čuvar, napisala još kao dijete 1931.
Knjiga Ja koja imam nevinije ruke ima posebnu vrijednost jer je testamentalna, naglasio je Maroević, ocijenivši da ona donosi i polemičnost te dinamizam jednog opusa koji je kvantitetom i intenzitetom nesvakidašnji.
Ulomke iz knjige čitala je glumica Vesna Tominac, a u glazbenom dijelu promocije s uglazbljenim autoričinim stihovima nastupila je Sandra Bagarić uz klavirsku pratnju.
Prethodni članci:
arti-201003290476006 arti-201002230019006
