Lotte Reiniger je rođena u Berlinu 1899. godine, a kada je radila svoj prvi crtani film, svaku je scenu miniciozno, do najsitnijih detalja zasebno izradila i posebno snimila. Cijeli je proces trajao pune tri godine. 'Avanture princa Ahmeda' u trajanju od 66 minuta bio je prvi dugometražni animirani film u povijesti filma uopće.
Crtić se sastoji samo od sjena: sjena ljudi, biljaka, životinja. Iako su napravljeni iz papira, likovi djeluju nevjerojatno živo. Koliko je rad bio mukotrpan i zahtijevao nevjerojatno mnogo strpljenja, svjedoči primjerice podatak da je za snimku u trajanju od jedne sekunde bilo potrebno napraviti 24 slike. To znači da ih je sveukupno bilo više od 100.000, piše Deutsche Welle.
No, osim mnoštva slika, Lotte Reiniger je morala raditi vrlo precizno, inače pokreti ne bi bili toliko elegantni i 'tečni', a likovi, odnosno sjene, bi u protivnom djelovali ukočeno i beživotno. Drugim riječima, rad koji je Lotte Reiniger zajedno sa svojim timom obavila zaslužuje veliko priznanje, no usprkos tome su njezini filmovi danas u Njemačkoj gotovo u potpunosti pali u zaborav.
Otimanje zaboravu
Kako bi njezin život i rad spasili od potpunog zaborava, nedavno su studenti i docenti na Sveučilištu u Tübingenu na odsjeku za medije, snimili i producirali dokumentarni film 'Ples sjenki' u kojem predstavljaju upravo značaj ove filmašice.
"Lotte Reiniger je unijela novu inovativnu snagu u tehnologiju stvaranja animiranog filma. Ona je zajedno sa suprugom Carlom Kochom razvila poseban stol za izradu, iznad kojeg je bila učvršćena kamera", kazala je docentica Susanne Marschall.
Stol o kojem govori je u sredini imao prazan prostor, rupu koja je bila prekrivena staklenom pločom. Na nju je Reiniger postavljala transparentni papir na kojeg je naizmjenično polijegala izrezane likove. Staklenu ploču je potom odozdola osvjetlila svjetiljkom. Na taj su način siluete njezinih likova i scena postale jasne i vidljive. Ukoliko je jednu staklenu ploču prekrila drugom ili s njih nekoliko, na taj način je dobila filmske efekte dubine s kojima se stjecao dojam kao da se likovi kreću u višeslojnim prostorima. Na taj način je primjerice vrlo dobro mogla inscenirati i valove mora.
Koliko su njezini likovi i figure doista djelovali realistično, može se vidjeti u njezinim drugim filmovima: 'Papageno' (1935.), 'Carmen' (1933.), 'Ukradeno srce' (1934.). U njima je Lotte Reiniger uvijek iznova obrađivala slične teme: bajke, mitove i librete raznih opera.
Lotte Reiniger je preminula 1981. godine u blizini Tübingena. U Njemačkoj je njezino ime u međuvremenu palo u zaborav, no u inozemstvu je ona još uvijek vrlo popularna i cijenjena – zahvaljujući Gothe Institutu u čijem arhivu se nalazi njezin najpoznatiji film 'Avanture princa Ahmeda'.
U južnoj Aziji, prije svega u Malaziji i Indoneziji, kazalište sa sjenkama (jedna vrsta kazališta lutaka) ima veliku tradiciju. Slično je i u Indiji. "Kada smo u Indiji počeli s prikazivanjem filma o Achmedu, mislili smo da ćemo publici prikazati nešto novo. No, već nakon prve scene, gledatelji su rekli: Ah, pa to je Lotte Reiniger", ispričala je Susanne Marschall.
Utjecaj Lotte Reiniger vidljiv je i danas. Primjerice, u filmu 'Harry Potter i darovi smrti' u jednoj sceni se prikazuje bajka ispričana u stilu sjenki pionirke animiniranog filma. Isto tako, animirani film Marjane Satrapi 'Persepolis' inspiriran je u velikoj mjeri radom njemačke autorice. Očito je došlo vrijeme da se velika dama animiranog filma konačno ponovno vrati u Njemačku i da je za sebe otkrije i ovdašnja publika.
