U međuvremenu, svijet se nije previše promijenio.

Jedna brvnara u zabiti Bosne, jedna unajmljena soba u Oslu, a između Hrvatska i Srbija, Brazil i Indija, te sve ono od čega se taj i takav svijet i život sastoje: mnogo snijega, mnogo žena, mnogo mamurluka, mnogo putovanja, mnogo usamljenosti, poneki vehabija i jedan mali pas mješanac.

A opet, ništa nije isto.

Ne štedeći nikoga, a ponajmanje sebe, Bekim Sejranović još je jednom napisao sjajan roman, knjigu koja će nas protresti, nasmijati, podići i nimalo nježno spustiti na tlo.

Ali kraj je ljepši, zbilja jest.

Vrijeme je za novi roman dobitnika nagrade Meša Selimović 2008., Bekima Sejranovića.

Bekim Sejranović rođen je 1972. u Brčkom. Godine 1985. seli se u Rijeku, gdje pohađa pomorsku školu i studira kroatistiku. Od 1993. živi u Oslu u Norveškoj gdje je na Povijesno-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavenske književnosti. S norveškog je preveo djela Ingvara Ambjørnsena i Frode Gryttena, a priredio je i preveo antologiju norveške kratke priče Veliki pusti krajolik. Autor je knjige pripovijedaka Fasung (2002.) i romana Nigdje, niotkuda (2008.), kojim je osvojio nagradu Meša Selimović za najbolji roman s područja Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore. Živi i radi na relaciji Oslo – Hvar.