Krizu potpisuje autorski duo Marko Mihalinec i Vladimir Grgić, poznati po autorstvu filmskih enciklopedija i zabavnika Žuti titl.
Riječ je o romanu koji se križa s filmom, romanu koji je izrastao iz horora, i to lokaliziranog, hrvatskog horora – u Zagrebu su se pojavili zombiji, po svemu sudeći nove generacije, jer su nevjerojatno krvožedni i – brzi!
Pitanje je to nacionalnog opstanka, jer krvave orgije kreću iznenada, zombiji padaju s nebesa na parking supermarketa, virus je pušten s lanca, i sve što mu treba je – ljudsko meso! Ulice su krvave, leševi se gomilaju, prijateljstva i ljubavi su na iskušenju...
U Zagrebu je opći pokolj, fasuju i neki imaginarni estradnjaci (Edo, Indira, Mate Mišo, Maja…), u sve su uvučeni i dečki iz HVIDRA-e koji silaze u podrume po oružje, pa dizajner Marko i novinar Velimir, supersportaši Mirko i Željko, studenti, mafijaši, policija i vojska, a o svemu se, kao i uvijek, odlučuje na Gornjem gradu, u sferi visoke politike i nadnacionalnih interesa.
arti-201003240689006 Što njeni autori imaju za reći o tom projektu, kako su došli na ideju, zašto roman nije postao film kako je isprva planirano, čime su neki od domaćih celebrityja 'zaslužili' mjesto na stranicama hrvatskog horora i još mnogo, mnogo toga, pročitajte u nastavku.
Kriza je prvi hrvatski horor, no ujedno i cijeli projekt koji obuhvaća razne Dodatke, poput redateljskog komentara Kristijana Milića, redateljskog uvida Dalibora Matanića, radi se o prvom romanu sa soundtrackom na domaćem tržištu...Kako ste došli na ideju? MARKO: Prvo propituješ samog sebe što bi volio gledati/čitati. Potom razmišljaš financijski opravdano, a opet internacionalno ljepljivo kako bi to mogao ponuditi što većem broju ljudi, ali opet da i nešto zaradiš ti, ali i producent /urednik /nakladnik /distributer. Ako ne prođe kao film, nadogradiš dodatnim elementima pa nudiš kao knjigu. Da nije prošla knjiga, napraviš prijepodnevnu radiodramu u naraciji Ljudevita Luje Grgurića Grge. Ako ni to ne prođe, nudiš to u lutkarsko kazalište. Ako i oni odustanu, uvijek imaš operu, balet, slikovnicu, prvi horor na Braileovom pismu, multimedijalni blu-ray,... sve dok ti čak i pornoproducenti ne kažu da nisu zainteresirani. Čak niti za pornoparodiju.
Tad shvatiš da možda to uopće nije bila dobra ideja, ali ti je drago da si dao sve od sebe da je realiziraš. Zadovoljan se vratiš poslu, čekaš novi uragan inspiracije i paljenje žarulje iznad glave. Potom sve ispočetka. Kad prođe, nazoveš jednako prezaposlenog Velimira, koji je uvijek oduševljen realizacijom ideja, i slijede zabavni i ponekad nadrealni mjeseci gušta i zabave. Kad knjiga/film/strip/bojanka bude objavljena, spremiš se da će najčešće prvo pitanje u intervjuima biti – kako ste došli na ideju?
VELIMIR: A kad dođe to pitanje, moraš biti spreman uvijek dati drugi odgovor na njega, jer inače postaneš dosadan sebi, čitateljima, bogu i domovini.
Knjigu potpisujete kao autorski dvojac, kako je izgledalo to pisanje udvoje, je li bilo svađa, neslaganja...? VELIMIR: Samo par udaraca buzdovanom po glavi, ali nema toga što hanzaplast ne može riješiti. Jeftiniji su od odvjetnika.
MARKO: Haha! Ma ne, naravno da nasilja tog tipa (srednjevjekovno – buzdovan?) nije bilo. Radilo se o vrlo profinjenom, ljudskom i prije svega kulturnom sukobu argumenata – replika Hanzo katane protiv motorne pile s rupom na karteru.
Naziv romana je Kriza – hrvatski horor, što se krije iza naslova, o kakvoj je krizi riječ? VELIMIR: Mnogi su Krizu protumačili kao generacijski roman, što je u neku ruku i točno, mada sebe nikako nismo doživljavali kao nekakve predstavnike generacije, osim možda kao glasnogovornike ili prvoborce 'generacije Žutog titla', kako nas je 'krstio' Jurica Pavičić u Jutarnjem. Kriza je roman koji hvata zeitgeist, prije svega hrvatski, a onda i globalni. Priča je to o ovim ludim i uzbudljivim vremenima u kojima živimo, ali zabavna, koliko i krvava. Kakva već luda i uzbudljiva vremena znaju biti.
MARKO: Prije svega, malo u sredini pa svakako na kraju, riječ je o Krizi svih Kriza, majci majke prvorođene Krize. Najkrizi, onoj koja je tu bez antikriza. Eh ta Najkriza je bila još deset puta manje kritična od ove naše. Neopisivo krizna i zločesta, ali ima u njoj i nešto prokleto simpatično. Na izboru za miss Krize, bila bi barem druga pratilja.
Kakvoj publici je u prvom redu namijenjena? VELIMIR: Svima koji su u stanju raspoznavati slova, od ljubitelja Michela Houellebecqa do pasioniranih skupljača starih izdanja Luna kralja ponoći, koji se prodaju na buvljacima. Svima kojima je nedostajala kvalitetna žanrovska literatura u Hrvatskoj, kao i svima koji imaju smisao za humor. Ali, i onima koji nemaju, možda ga dobiju nakon čitanja.
MARKO: Također je to i vrlo prihvatljiv vodič za samopomoć, poput recimo djela Mirjane Krizmanić, s nešto manje kukičanja, a više kulinarskih savjeta.
Kriza je trebala postati film, zašto nije? MARKO: Zato jer se producentima u to vrijeme više svidjela ideja o gorskokotarskom hororu nego CroCopu protiv zombija.
VELIMIR: Na kraju nijedna ideja nije postala film, no to je već jedna druga i duga priča...
U romanu se pojavljuju stvarna imena, poput estradnjaka Ede, Indire, Maje, Miše, Žaka, sportaša Gorana, Ljube, Željka, Mirka, pa i vi sami... Je li se tko od njih bunio što je 'uvučen' u hrvatski horor? MARKO: Svakom uvrštenom bi trebalo tepati što je dio povijesti. Ako nije, opet može doći kući i uzviknuti: Ja sam u lik u ovoj knjizi! A ako nekome smeta što nije predstavljen u skladu s likom i djelom, neka pogleda nas dvojicu pa mu možda lakne što smo za strašila i autoironiju maksimalno koristili same sebe.
VELIMIR: Ja bih se bunio da nisam unutra, hehe...
Scena s našim estradnjacima u autobusu na Ljubljanskoj aveniji obiluje crnim humorom, no jedini od njih koji zaista strada pod navalom zombija je Žak. Riječ je o prizorima koji su puni duhovitih rješenja i sarkazma, a što se tiče navedenih obilježja, 'najbolje' nije prošla ni Maja (pretpostavljamo Šuput). Imate li neki poseban razlog što ste baš njih uzeli 'na zub' ili vam je takav tok radnje jednostavno odgovarao? VELIMIR: Žak je pravi heroj ovog romana. A kako znate da je to Maja Šuput? Možda je to Maja Droljales. Ili Maja Vučić... Ili samo neka Maja koja inače ne postoji...
U svakom slučaju, tzv. celebrityji svih profila su morali biti unutra jer su oni samo dio puzzle zvane 'tranzicijska Hrvatska'. Nismo mi krivi što su se tako rezali pojedini komadići slagalice, da smo mi arhitekti sustava, možda bi stvari danas u državi izgledale drugačije. Kriza je ipak roman kojem radnju uvelike diktira stvarnost. Na kraju krajeva, zombiji su svuda oko nas. U tom autobusu ih možda ima više nego oko njega, no...
MARKO: Nikog nismo uzeli na zub, tj. svi smo na zubu, a to je zub vremena. Nažalost, nema stomatologa koji skida takav karijes.
Koji vam je najdraži lik i zašto? VELIMIR: Velimir. On mi je idol.
MARKO: Hadra bajker, jer je stvaran koliko i stvarnost.
Je li ovo zaista 'najbrže riješena kriza' ikad u Hrvata, jer kao i obično, za sve su krivi Ameri? MARKO: Kažu da se godinama nakon događaja vjerno opisanih u našoj knjizi među narod uvukao izraz Blitzkriz, no zbog negativnog povijesnog konteksta nikad nije zaživio, a preživjeli su je svjedoci u bestseler-memoarima navodili kao Čigra. Na zahtjev Amerike, akcija je službeno nazvana Munja.
VELIMIR: Brže od Bljeska i Oluje, dakle, jako brzo.
Jeste li zadovoljni reakcijama publike i kritikama struke? VELIMIR: Reakcije su suludo dobre, baš smo nekidan složili niz citata za novi PR, s obzirom da uskoro krećemo na promoturneju, 13. svibnja smo u Rijeci, a negdje 24. svibnja planiramo konačno i zagrebačku sesiju.
Pogledajte samo neke citate iz kritika, koje su redom bile pozitivne, čak i euforične, bez iznimaka: KNJIGA GODINE (Vip.hr), URNEBESNO... ORIGINALAN EKSPERIMENT KOJI DOBRO POGAĐA U SAMO SREDIŠTE DUHA VREMENA (Jutarnji list), FENOMENALNO... NAJBOLJI FICTION KOJI SAM PROČITAO OD STOLJEĆA SEDMOG (Horrorhr.com), ZOMBIJI SU OVOM KNJIGOM DOBILI I TREĆI DIO SVETOG TROJCA. ROMERO, WRIGHT I NA KRAJU DUO GRGIĆ/MIHALINEC (Glas Slavonije), FENOMENALNA KNJIGA (Matek na Profightstore Forumu)...
Radili ste i prije na zajedničkim projektima, poput Žutog titla? Planirate li još koji uskoro? MARKO: Uvijek, samo da je zabavno i veselo.
VELIMIR: Samo nas smrt rastavit može.
Hoće li ikada biti snimljen prvi hrvatski horor? VELIMIR: Nada umire zadnja, a zombiji nikad, jer već jesu. A unatoč tome su živi... Nešto kao hrvatski film, dakle. Ma koliko ne nalazili razloge za optimizam, nikad se ne zna.
MARKO: Hoće i mora. Ali, me zanima, ako nada umire zadnja, to znači da neće biti pokopana jer su svi grobari već umrli. A neće biti ni susjeda koji će prijaviti neugodno nesnosan miris iz nadinog stana, pa i da za televiziju mogu reći kako je bila pristojna i draga susjeda. Sve to pod pretpostavkom da umre u stanu, a kako će drugačije jer nitko neće vozit aute, avione i prometala pa neće moći stradati u prometu, neće moći biti žrtvom ikakvog drugog nasilja, sva flora i fauna će već izumrijeti. Kako će nada onda umrijeti?
U kućnom krevetu, dok će zuriti u 'rižu' na teveu, praveći se da gleda Meštra u još jedno Dobro jutro Hrvatska, nenadano će je zagristi zub vremena s ogromnim karijesom.
