4. čin ''Teorija i praksa socijalističkog samoupravljanja" u organizaciji kustoskog kolektiva WHW počeo je prezentacijom na bijenalu u Šangaju, pod naslovom "Gernot Faber for WHW: An artist to rent" (Šangaj, listopad 2010-siječanj 2011), nastavio se seminarom "Slatke šezdesete: Pokreti i prostori" (prosinac 2010, Galerija Nova), te završava izložbom "I love you, you pay my rent".
Izložba predstavlja dvije umjetničke pozicije, Gernota Fabera i Igora Grubića, koje pristupaju pitanjima kulturalne memorije, reprezentacijskih klišeja, umjetničke autnomije i uloge i odgovornosti umjetnosti, u uvjetima u kojima važnost koju suvremenoj umjetnosti dodjeljuje neo-liberalni kapitalizam prijeti njezinu utapanju u 'kreativnim industrijama', a umjetničko tržište koje karakteriziraju kratkoročni i fleksibilni radni ugovori (ili još češće, njihov potpuni izostanak), rodna nejednakost i stalna potreba za novim 'mladim snagama' pokazuje se opasno naklonjenim najgorim aspiracijama ekonomske eksploatacije kasnog kapitalizma.
Američki geograf i teoretičar duštva David Harvey specijalni status kulture kao robe dovodi u vezu s pojmom 'monopolne rente', preuzetim iz jezika političke ekonomije, i polazištem da se svaka renta temelji na monopolnoj moći privatnog vlasništva.
Činjenice da su pojmovi 'intelektualnog vlasništva", kreativnosti, jedinstvenosti i autentičnosti na prvoj liniji fronte na kojoj suvremeni kapitalizam pregovara balans između kompetitivnih odnosa slobodnog tržišta i neometanog očuvanja monopolnih privilegija privatnog vlasništva, stavlja umjetničku prozivodnju u poziciju u kojoj vrednovanje estetskih značenja, autentičnosti i autonomiji nije dovoljno uporište za izmicanje logici kapitala. Izložba "I love you, you pay my rent" preuzima refren glazbenog hita britanskog pop-benda Pet Shop Boys 'Rent' (1987) kao ironični komentar na paralele i podudarnosti između komodifikacije inter-personalnih odnosa u radnoj i privatnoj sferi i centralnosti pojma rente u suvremenom globalnom kapitalizmu.
Serijom radova "Društvena odgovornost, sex i socijalizam!" Igor Grubić otvara polje 'seksualnog aktivizma', te kao i u mnogim prethodnim radovima i akcijama, intervenira u javnom prostoru provocirajući slučajne prolaznike i prolaznice sučeljavajući ih s vlastitim predrasudama. U vrijeme nove konzervativnosti i njezina utjecaja na javni diskurs kroz naoko paradoksalnu, no vrlo efikasnu spregu sa stalnim rastom objektifikacije i komercijalizacije seksualnosti, Grubić se poziva na rad Wilhelma Reicha i film Dušana Makavejeva "WR: Misterije organizma" iz 1971, te serijom grafita i letcima ostavljenih pod brisačima automobila poziva na jačanje seksualne energije u društvu kao cjelini, na seks kao oslobođenje ljubavi i osvještavanje odgovornosti.
Grubićeva video instalacija "Bijelo", inspirirana umjetničkom praksom Antonia G. Lauera a.k.a. Tomislava Gotovca, te instalacija "Socpop sex" koja koristi erotske elemente pop-estetike 'liberalnih' 1980-ih, otvaraju pitanje značenja 'seksualne revolucije' danas.
Instalacija Gernota Fabera 'On fire' nastavak je projekta "Gernot Faber for WHW: An artist to rent" predstavljenog na 8. Šangajskom bijenalu 'Rehearsal'. Kao odgovor na frustraciju paradoksalnom činjenicom da je danas kritičnost u središtu institucionalne djelatnosti i da i otvoreno 'transgresivne' kulturalne prakse pogoduju sistemskom zahtjevu za originalnošću i kreativnošću, te kao pokušaj izmicanja zahtjevima i zamkama reprezentacijske retorike velikih bijenalnih izložbi, za kineski kontekst izložbe u Šangaju WHW je iznajmio Gernota Fabera u ulozi agitatora za socijalističko samoupravljanje.
Izložbu možete pogledati u Galeriji Nova od 16. veljače do 31. ožujka.
Radno vrijeme: utorak - petak: 12 – 20 h subota: 11 – 14h
