Od velike glumice oprostio se redatelj Ivica Buljan prisjetivši se njezine bogate karijere, ali i druženja i svega onoga što je dijelila s kolegama i prijateljima. Pritom je posebno naglasio koliko je Ana značila svim generacijama s kojima je radila u kazalištu, ali i svima koji su je okruživali u profesionalnom i privatnom životu.
Rođena 1941. u Perušiću, Ana Karić školovala se u Zagrebu, gdje je i diplomirala 1963. na Akademiji za kazališnu umjetnost.
U kazalištu je ostvarila mnogobrojne uloge, ponajviše u Teatru &TD, čijeg je ansambla bila dugogodišnja članica. Kao jedno od zaštitnih lica toga kazališta upravo je tamo ostvarila neke od svojih ponajboljih uloga, surađujući pritom s nekima od najistaknutijih domaćih redatelja.
Glumila je tako u predstavama "Katarina Zrinska od Frankopana" Božidara Violića, "Dezerter" Saše Božića, "Didona i Enej & Smrt u Veneciji" i "Sedmorica protiv Tebe" Olivera Frljića, "Kvartet" Ivice Buljana, "Nesigurna priča" i "Usporavanja" Bobe Jelčića i Nataše Rajković, "Hanjo" Senke Bulić, "Meso" Lane Šarić, "Svratište kod Alberta C." Vedrana Hleba, "In Camera" Daria Harjačeka, "Tit Andronik" Neni Delmestre...
Posljednju kazališnu ulogu ostvarila je 2014. u predstavi "Rebro", autorskom projektu Ksenije Zec i Saše Božića nastalom u suradnji kazališta PlayDrama i Splitskoga ljeta.
Predstave su joj izvođene na najznačajnijim festivalima u Europi i svijetu, a zapaženu je karijeru ostvarila i na filmu.
Neke od prvih filmskih uloga bile su joj ona Verginije u "Carevu novom ruhu" Ante Babaje te Agneze u "Pustolovu pred vratima" Šime Simatovića 1961., a među pedesetak filmskih rola izdvajaju se još i one u filmovima "Slučajni život" Ante Peterlića (1969.), "Bablje ljeto" Nikole Tanhofera (1970.), "Putovanje na mjesto nesreće" Zvonimira Berkovića (1971.), "Kuća" Bogdana Žižića (1975.), "Živi bili pa vidjeli" Brune Gamulina i Milivoja Puhlovskog (1979.), "Tajna Nikole Tesle" (1980.) i "Infekcija" (2003.) Krste Papića, "Donator" Veljka Bulajića (1989.), "Čaruga" Rajka Grlića (1991.), "Krhotine - kronika jednog nestajanja" Zrinka Ogreste (1991.), "Pont Neuf" Željka Senečića (1997.) te "Ono sve što znaš o meni" Nataše Rajković i Bobe Jelčića (2005).
Dobitnica je brojnih kazališnih i filmskih nagrada, među kojima Nagrade hrvatskog glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami u sezoni 2004./05., te 2010. Nagrade Fabijan Šovagović za ukupan doprinos hrvatskom filmu.
Za ulogu u filmu Igora Mirkovića "Noćni brodovi" (2012.) nagrađena je iste godine Zlatnom Arenom za najbolju glumicu na filmskom festivalu u Puli, a zatim je osvojila i nagradu za najbolju glumicu na festivalu filma jugoistočne Europe SEE a Paris 2013.
Talentirana i svestrana glumica
Osim na filmu i u kazalištu, Ana Karić brojne i zapažene uloge ostvarila je i u televizijskim filmovima i serijama, a uloga psihologinje Ane u serijalu "Na terapiji" (2013.) ujedno je i njezina posljednja televizijska uloga.
Generacije gledatelja pamtit će je kao talentiranu i svestranu glumicu, a prijatelji i kolege kao osobu apsolutno predanu glumačkoj umjetnosti, nepresušne volje za radom na sebi i spremnosti na prenošenje svojeg iskustva i znanja drugima.
