Živjeli su skromno, nisu putovali. Osim ljubavi prema kućnim ljubimcima, imali su samo jednu strast: umjetnost. Ta njihova strast pretvorila ih je u nesvakidašnje poznate osobe, radničke heroje u svijetu manhatanske elite. Naime, u 40 godina zajedničkog života Herb i Dorothy Vogel su stvorili jednu od najvažnijih privatnih kolekcija u 20. stoljeću, napunivši svoj mali stan skicama, slikama i kipovima Chucka Closea, Roya Lichtensteina, Andyja Goldsworthyja...
Fascinantno je što Vogelovi nisu imali formalno obrazovanje u kolekcionarstvu, nisu htjeli otvoriti ni galeriju niti raditi u muzejima. Kupovali su umjetnička djela kako drugi kupuju odjeću: zato što su im se sviđala ili zato što su ih dobivali po povoljnim cijenama. Istina, nisu bili potpuni amateri: razvili su svoj sistem procjenjivanja i pronalaženja vrhunskih komada, a novinar magazina Mental Floss je otkrio kako su točno to postigli.
Zaposlio se u pošti kako bi mogao slikati
Vogel (rođen 1922.) je napustio srednju školu, zaposlio se u tvornici cigareta pa završio u Nacionalnoj gardi, odakle je izbačen zbog jedne spačke. Tada je upisao povijest umjetnosti na Institutu za likovne umjetnosti njujorškog sveučilišta, a noću bi odlazio u Cedar Tavern, gdje su umjetnici poput Willema de Kooninga i Franza Klinea raspravljali o apstraktnoj umjetnosti. Tada je odlučio postati slikar, pa se zaposlio u pošti gdje je radio noćnu smjenu, a danju slikao.
Knjižničarku Dorothy, 13 godina mlađu, upoznao je u svojoj 38. godini. Nakon vjenčanja, odveo ju je u Nacionalnu galeriju i održao joj prvo predavanje o umjetnosti. To ju je toliko inspiriralo da je i ona upisala satove slikanja na New York Universityju. Te iste 1962. godine, kupili su prvu umjetninu, metalnu skulpturu Johna Chamberlaina. Unajmili su studio na Union Squareu, živjeli od dnevnih poslova i slikali noćima i vikendom.
No, već sredinom 60-ih su odustali od slikanja i odlučili se baviti kolekcionarstvom. Tada je apstraktna umjetnost bila preskupa za njihov džep, pa su se okrenuli minimalizmu i konceptualnoj umjetnosti. Dogovorili su se da će njena plaća ići na režije i troškove života, njegova na umjetnost. Tada su kupili sliku opskurnog umjetnika Sol LeWitta, koji je kasnije postao titan suvremene američke umjetnosti. Uslijedila su stalna obilaženja galerija, izložbi i studija, a kriteriji za kupovinu su bili: da djelo bude povoljno, da stane u njihov stan i da ga se može prenijeti taksijem ili podzemnom željeznicom.
U stanu živjeli s umjetninama i 20 kornjača, osam mački...
No, tajna njihovog uspjeha je i ta što nikad nisu pregovarali sa šefovima galerija: uvijek su išli direktno umjetniku i plaćali gotovinom. Ako nisu imali dovoljno novca, uzeli bi i kredit, a umjetnike su na prodaju nagovarali nudeći im čak i čuvanje mačke, piše novinar Mental Flossa.
Sredinom 1970-ih Vogelovi su postali poznati, barem u New Yorku, pa je u travnju 1975. godine prvi put izložena njihova kolekcija. Naravno, već tada je njihova kolekcija umjetnina prerasla kapacitete njihovog stana, u kojem je još živjelo 20 kornjača, osam mačaka i nekoliko egzotičnih ribica! Početkom 80-ih Vogelovi su morali priznati da kolekciju više ne mogu čuvati u stanu, pa su je odlučili donirati - ne prodati! Godine 1990., kada je Dorothy otišla u mirovinu, par je ispunio obećanje dano Nacionalnoj galeriji (koja je besplatna i koja ne prodaje dijelove kolekcija) te joj donirao nevjerojatnih 2.400 umjetničkih djela!
Jack Cowart, kurator Nacionalne galerije, odlučio im je davati određeni mjesečni iznos za njihovu velikodušnu donaciju, budući da Vogelovi nisu ništa uštedjeli za 'stare dane'. No, i s tim novcem su nastavili staru strast, i nabavili još 1.500 umjetničkih djela. S kolekcionarstvom su prestali tek 2009. godine, kad se Herb razbolio. Preminuo je u srpnju 2012. godine, a Dorothy je nastavila živjeti u stanu kojeg su dijelili 49 godina.
'Da smo htjeli novac, ulagali bismo u dionice'
O paru je 2008. godine objavljen i dokumentarni film 'Herb and Dorothy' kojeg je režirala Megumi Sasaki. "Nisam mogla vjerovati da je to istinita priča, da takvi ljudi postoje", kazala je Sasaki.
A novac? "Da smo htjeli novac, ulagali bismo u dionice. Ja za ničim ne žalim. Imala sam predivan život. I vjerujem da smo Herb i ja stvoreni da budemo zajedno", kazala je Dorothy Vogel.
