Unatoč sumnjama, taj muzej ovih dana slavi 20. obljetnicu postojanja.
Iza neobičnog imena Muzeja za sepulkralnu kulturu krije se latinska riječ sepulcrum, što znači "grob". Ovaj muzej u Kasselu jedini je takav u Njemačkoj, dok u SAD-u postoji nekoliko sličnih, ali njih financiraju pogrebni instituti. Muzej u Kasselu financijski pak podupiru gradske i državne vlasti te katolička i evangelička crkva.
Direktor muzeja Reiner Sörries inače je evangelički teolog i povjesničar umjetnosti, a muzej vodi već punih 20 godina, otkada ga je svečano u siječnju 1992. godine otvorio tadašnji njemački predsjednik Richard von Weizsäcker. Sörries priča da se temi smrti i pogrebnih običaja pokušalo približiti vrlo oprezno, i to preko umjetnosti i kulture. Prvo su izložili samo posebne lijesove i posmrtni nakit, a najveći dio izložbe i danas je posvećen nadgrobnim spomenicima. Tek 2000. godine u muzeju je otvorena posebna izložba 'Last Minute'.
Zašto smo žalosni kad umre netko koga nismo poznavali?
Obrađene su mnoge raznolike teme, od smrti u rock glazbi preko lijesova pa sve do tematskih karikatura. Mumije su izložene 2009. godine. Jedinstven je bio i postav namijenjen djeci 'Pričaj mi nešto o smrti'. "Od tada djeca redovito slave rođendane kod nas u muzeju. O tome prije 20 godina nismo mogli ni sanjati", ispričao je direktor za Deutsche Welle.
Sörries kaže i da još nisu potrošili sve teme kojima se mogu pozabaviti u muzeju. Zanimljivi su mu biološki procesi kod umiranja, samoubojstvo kao moralno pitanje te fenomen masovne žalosti zbog smrti osobe koju čovjek nije osobno poznavao, primjerice nakon samoubojstva njemačkog nogometaša Roberta Enkea.
