Jergović: Nacisti su nevini, Matvejević je kriv
Podsjetimo, književnik Predrag Matvejević osuđen je nakon što je u književno-povijesnome eseju, objavljenom u
U to vrijeme Sidran se nalazio u opkoljenom Sarajevu, a Matvejević se u svom eseju dotakao i potjernice koju je za Sidranom izdao Pešorda. Za objavljene kvalifikacije Pešorda je podigao tužbu za klevetu i uvredu protiv Matvejevića.
Presudu Predragu Matvejeviću potvrdili su suci Vrhovnoga suda Republike Hrvatske: Vesna Vrbetić, kao predsjednica vijeća, Dražen Tripalo i Žarko Dundović.
'U demokratskim zemljama takvi postupci su se izbjegavali'
"Njihova imena valja dobro upamtiti, kako zbog navedenog konteksta na koji se odnosi njihova presuda, tako i zbog činjenice što bilo koji sudski postupak ne služi samo provođenju zakona, nego se svakim sudskim postupkom sugerira i sustav vrijednosti u nekome društvu. To se pogotovo odnosi na suđenja javno izgovorenim ili napisanim riječima. U dvadesetom stoljeću, u slobodnim i demokratskim zemljama, takvi postupci su se izbjegavali, upravo zato što je najvažniji razlog i smisao slobode javne riječi u tome da se njome, a ne sudskim postupcima i progonima, sugerira i određuje sustav društvenih vrijednosti", piše Miljenko Jergović komentirajući presudu.
"Prije bi se moglo reći da se na ovakav način šalje poruka o tome koji je svjetonazor društveno neprihvatljiv, nego što se društvo štiti od štete koju bi mogla proizvesti konkretna djela. Na jednak je način i hrvatsko pravosuđe poslalo društvenu poruku o neprihvatljivosti jednoga svjetonazora presudom Predragu Matvejeviću. Samo što u našemu slučaju nije riječ o fašističkome ili nacističkome svjetonazoru, nego upravo suprotnom", nastavlja Jergović.
'Nacisti su toliko nevini da ih je uvredljivo nazvati nacistima'
"Bez obzira na to što naše pravosuđe ne funkcionira po principu presedana, osuda Predraga Matvejevića presedan je koji određuje što se o kome, ili o čemu smije, a što se ne smije javno reći. Tako je Pešordu zabranjeno nazvati talibanom, ali je Sidrana poželjno nazvati posrbicom (pa prisnažiti da je to gore i od – Srbina). Matvejevića se, kao deklariranog antifašista, inkriminira kao zločinca, dok se derivati fašizma i nacionalsocijalizma sugeriraju kao društveno poželjne vrijednosti. Štiteći pravo Mile Pešorde, hrvatsko je pravosuđe, s pečatom Vrhovnoga suda, zaštitilo njegov svjetonazor, njegovu društveno-političku zajednicu i cjelokupnu radikalno desnu subkulturu. I to malo prije nego što bi Hrvatska trebala u Bruxellesu otvoriti pregovore o poglavlju pravosuđa", piše Jergović.
Ukazujući na primjer s gradskog stadiona u Osijeku, kad država nije reagirala na "golemi nacionalsocijalistički miting, na kojemu su izložene slike Jure Francetića i Ante Pavelića, zastave Crne legije", Jergović zaključuje da je "Matvejević kriv, a nacisti su nevini. Toliko nevini da ih je uvredljivo nazvati nacistima".
Za kraj, Jergović je najavio da će pretiskati sporni tekst objavljen 20. studenog 2001. u
"Ovim putem pozivam hrvatske pisce, novinare, intelektualce, sve slobodne i pismene građane, da pomognu organima Republike Hrvatske i javno priznaju koautorstvo članka zbog kojega je Matvejević osuđen na robiju. A kao porezni obveznik pozivan ministre Karamarka i Šimonovića, te nadležne policijske i sudske organe, da postupe po zakonu", poručuje Jergović.
"Kad sam pisao o kršćanskim talibanima, što je razlog sudske tužbe i presude, mislio sam da to može samo pozitivno utjecati na razinu kritičarske svijesti. Prevario sam se.