Izložbu možete pogledati do 11. travnja.
''Prepoznatljive stilske osobitosti slikarstva Baneta Milenkovića očitovale su se već u njegovim ranim radovima tijekom studija na zagrebačkoj Akademiji. Njegov način, onda i danas, možemo okarakterizirati kao slikarstvo alla prima, snažne geste i kolorizma, koje svoj izraz nalazi u jednostavnim formama smještenim u rubno područje apstrakcije i figuracije, ostvarujući u tom međuprostoru svoj konzistentan slikarski svijet.
Iako naizgled paradoksalno, u tom njegovom svijetu svaka je slika mala priča za sebe, ispričana iskonskom dječjom zaigranosti i čistim užitkom slikanja koji pršte iz njegovih slika, a ipak daleko od svakog nagovještaja narativnosti. One funkcioniraju višeslojno, od pojednostavljenog crteža, gotovo dječje izravnosti i čestog kolorističkog kontrapunktiranja, do idilične, bajkovite atmosfere imaginarnih prostora i krajolika koji su svojstveni svakoj Milenkovićevoj slici i postali su, skoro bi se moglo reći, njegovim zaštitnim znakom. Začudno je da se neposrednost, uočena već na njegovim najranijim slikama, uspjela sačuvati do danas.
Rijetko je koji suvremeni umjetnik uspio do te mjere definirati svoj samosvojan univerzum, bazirajući ga pritom na klasičnim slikarskim motivima - pejzažu, mrtvoj prirodi, marinama, interijerima - stvorivši unutar njega svoj vlastiti konzistentan jezik simbola i motiva. Ludizam njegova slikarstva ne znači ujedno površnost ili nedostatak ozbiljnosti, već upravo suprotno. Zar nije igra jedno od bitnih ljudskih svojstava, upravo ono područje u kojem se iskazuju neograničene mogućnosti kreativnosti ljudskog genija?!
Krajem osamdesetih, u snažnom postmodernističkom pokretu obnavljanja slikarstva tzv. nove slike, Milenković je bio jedan od njegovih glavnih nosilaca.
Pripadnost njegove poetike svijetu postmoderne sjajno je definirao likovni kritičar Darko Glavan napisavši jednom prilikom da "Milenković pripada postmodernističkom svijetu dvojnosti u kojem se njegova imaginativna i slikarska strast disciplinira racionalnom analizom i doradom iracionalnih emanacija."
Izložba slika Baneta Milenkovića u Muzeju za umjetnost i obrt predstavlja radove nastale u posljednjih nekoliko godina. Unatoč tomu da se ne radi o retrospektivi umjetnikova sveukupnog stvaralaštva, ova izložba na određen način ipak označava svojevrsnu razdjelnicu u njegovu radu - ante i post quem. S obzirom na činjenicu da odabir izloženih radova nije učinjen po nekom unaprijed definiranom konceptu, slike ni idejno ni stilski ne tvore zatvoreni ciklus; riječ je o kvalitativnom odabiru njegove recentne produkcije, koji predstavlja raznovrsnost Milenkovićeva motivskog i stilskog interesa u ovom času.
Neopterećen uvriježenim shvaćanjem da izložba mora biti unaprijed definirana teza elaborirana slikarskim radovima, Milenković time ustrajava u nastojanju da se i ovom prilikom pridržava svog jedinog creda, a to je "zadovoljavanje vlastitih pretpostavki o tome što slika (odnosno ovom prilikom izložba) treba biti".
Ova postavka Feđe Vukića čini mi se temeljnom za razumijevanje cjelokupnog Milenkovićeva slikarstva, jer se ono nikako ne uklapa, kao što smo vidjeli, u uobičajene kategorije suvremenog kritičarskog aparata. Upravo je ta sloboda koju si je umjetnik prisvojio osnova njegova slikarskog habitusa. (..)'' Miroslav Gašparović
