Neobičnu i zabavnu predstavu In Camera, redatelja Darija Harjačeka, možete pogledati 10., 11., 12. i 13. studenoga u velikoj dvorani Teatra &TD.

Uz glumačku divu Anu Karić, svoju je ulogu majstorski odigrao i Dean Krivačić, što je bio i više nego dovoljan razlog da porazgovaramo s mladim glumcem.

Osim što odlično glumi, Krivačić se pokazao i kao zabavan i duhovit sugovornik, pa je tako ispričao kako je 'zaradio' nadimak Cigo, kako se zaljubio u svoju najdražu Argentinku, što misli o fenomenu Šeherezade i još mnogo toga...

Nakon ljetne stanke, u Teatru &TD ponovo igra predstava In Camera, koja je okarakterizirana kao zabavna i neobična priča temeljena na Buñuelovom filmu Anđeo uništenja, u kojoj ste zajedno s Anom Karić odigrali vrlo zapaženu ulogu. Kako je bilo raditi s jednom glumačkom veličinom kao što je ona? Kako u predstavi glasi jedna replika: 'Iznimna mi je čast!', tako je i meni iznimna čast raditi s Anom. Poznajemo se otprilike od kad sam došao u &TD, te je vrlo lijepa stvar učiti od velikih majstora pozornice i filma, smatram je jedinom, pravom i istinskom divom u Hrvata... Ili da bidmo skratili... divna je!!!

Predstavu je na scenu postavio mladi, no vrlo produktivan redatelj Darijo Harjaček, koji je u posljednje vrijeme imao pune ruke posla. Osim ovog kazališnog komada, režirao je i Tri sestre, Pijanisticu, Nebreš pobjeć od nedjelje, Alabamu... Kakva su Vaša iskustva s njim? Ovo mi je prvi projekt s Darijom, tako da smo si dobri, nismo se stigli posvađati, čak ni uz moje konstantno kašnjenje. Sve u svemu, rad na predstavi je bio u odličnoj, radnoj i prijateljskoj atmosferi, skupila se odlična ekipa... od produkcije, dramaturgije, režije i glume... Znači, idući put neće biti ni prvi ni zadnji put da radim s njim...

Svoje ste glumačko umijeće iskušali i u nekim domaćim serijama, poput Doline sunca, Zauvijek susjedi, Bibin svijet, u čemu je razlika između takvih uloga i kazališnih komada, i koje su Vam draže? Nevjerojatnom lakoćom mogu odgovoriti na ovo pitanje, kazalište, naravno! Serije se kod nas rade ekspresno, bez nekih inzistiranja na kvaliteti, tako da ih ne smatram nekim svojim umjetničkim ispunjenjem, kazalište je ipak puno ozbiljnije, barem u mom slučaju. Imam zbilja dragih trenutaka na filmu, i nekim drugim serijama... Evo, recimo, zadnji film koji smo radili, ekipno, oko pet godina, dobio je ovoga ljeta specijalnu nagradu žirija na Vukovar Film Festivalu, film se zove Odredište nepoznato, road movie, i jako smo ponosni na njega. Mislim da će se nešto dogoditi s tim filmom...

Može se reći da ste prilično svestrana osoba, iako se već dugo bavite glumom, trenirali ste i skokove u vodu, svirate nekoliko instrumenata, a čuli smo i da dobro kuhate? Odakle energija za sve to, kako uspijevate sve pokriti? Takvog me je majka rodila i otac napravio! Haha... jednostavno me te stvari zanimaju, volim ih i ispunjavaju moju duhovnu smirenost. Mislim da kad daješ ljubav, istom mjerom će ti se i vratiti...

Član ste i glazbeno-filmskog eksperimenta pod nazivom Dada Jihad, koji vodi Mario Kovač. Je li Vam draže svirati ili glumiti i zašto? E sad... gluma je moj životni poziv, glazbu jako volim... Moram priznati da nema ljepšeg osjećaja nego odsvirati dobar koncert sa svojom ekipom, pred gomilom polupijane rulje, ali je i jako lijepo dobiti dobar aplauz u teatru, saznanje da smo uspjeli nešto postići kod publike, da smo napravili dobar posao. U svakom slučaju, i prvom, i drugom, i trećem, i četvrtom: ŽIVIO ROCK'N'ROLL!!!

Iako ste u glumačkim vodama još od teatra Shmrtz, akademiju ste upisali iz sedmog pokušaja, možemo zaključiti da ste prilično uporan tip. Jeste li željeli odustati nakon početnih neuspjeha, ili ste prihvatili tu činjenicu kao prirodan tijek stvari? Nisam išao upisivati drugi fakultet jer sam oduvijek znao čime ću se baviti, to je gluma. Kad su me kao malog prvi put pitali čime ću se baviti, ja sam, umjesto doktora, astronauta, vatrogasca i drugih zanimanja, odgovorio da ću biti glumac, tako da vjerujem u snove, koji se i ostvaruju, polako, ali sigurno... Eto, sad glumim, odrastao sam, vidjet ćemo što budućnost nudi na repertoaru... Nisam zapravo uporan tip, više onaj tip dosadnog čovjeka koji vjeruje u neke stvari i ima poprilično mnogo strpljenja da dočeka te neke stvari...

Cijeli se Vaš život vrti oko kazališta, pa čak i ljubavni. Vaša je supruga Argentinka Renata Carola Gatica, koja je u Teatru &TD postavila neke uspješne predstave, Argentinu i Ekstravaganciju. Kako se dogodila ta ljubav? Čime Vas je osvojila, ili Vi nju? Ahhhhh, to je jedna duga i prekrasna priča, o kojoj bi mogao puno pričati, ali bit ću kratak. Našli smo se u Venezueli, svatko sa svojom kazališnom grupom prije više od šest godina, oženili se i sad smo sretni.... Ona je mene osvojila svim kvalitetama koje posjeduje, i vanjskim i unutarnjim, a ja sam nju osvojio nasmijavanjem i šarmom, to mi dobro ide he he... Može se reći da se znam koji put i našaliti...

Nadimak Vam je Cigo, tko je zaslužan za njega i kako ste ga dobili? Nadimak sam dobio kad sam imao 14 godina, bio sam član kazališne skupine Montažstroj. Zapravo, nadimak sam dobio slučajno radeći na jednoj sceni, plešući na način koji je jedan prijatelj okarakterizirao da plešem kao cigo. Ja sam učinio veliku pogrešku, koju ne smiješ nikad napraviti kod nadimaka, zaprijetio sam mu: 'Nemoj me zvati cigo'... Eto, i tako je nastao taj legendarni nadimak, a tako me zove većina ljudi...

I za kraj, što mislite o fenomenu Šeherezade i jeste li je uopće pogledali koji put? Ne mislim apsolutno ništa o toj seriji. Gledao sam je oko pet sekundi i zaključio da me apsolutno ne zanima, i znam da vrijeme mogu potrošiti puno kvalitetnije. Recimo, buljeći u zid!

Prethodni članci:

arti-201004260593006