Situacija krize zbog koronavirusa, oko koje smo angažirani već duže vrijeme, najprije prateći njezin razvoj i iskustva u drugim udaljenim zemljama, a sada i u našem dvorištu, naše uobičajene strategije suočavanja sa stresom dovodi u pitanje. Kako sačuvati ‘zdravu glavu’ (i srce) za vrijeme izolacije i karantene, bit će jedno od najvažnijih pitanja s kojim ćemo se susresti u danima pred nama pri čemu će načini na koje ćemo se nositi sa stresom uvelike utjecati i na naš imunološki sustav.

VEZANE VIJESTI

Kao i svaka kriza tako i ova sada pred nas postavlja nove i za većinu nas neuobičajene zahtjeve emocionalne prilagodbe, istaknula je za Vijesti.hr klinička psihologinja Ivana Ćosić Pregrad iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD). ''Potencijalna opasnost, nepoznatost i neizvjesnost su elementi koji kod većine ljudi potiču strah, neugodu i bespomoćnost kao očekivani i normalni odgovor na situaciju koja nije sasvim uobičajena i svakodnevna. U ovakvim situacijama ključna je uloga kompetentnog vođenja i upravljanja kriznom situacijom od strane stručnjaka i državnog vodstva. A jednako važna je i odluka svakoga od nas da se ponaša odgovorno i slijedi dane naputke, koliko god nam bili teški i nelagodni, jer na taj način štitimo sebe i sve ostale sugrađane koji su potencijalno u većem riziku'', napominje.

Kako stres djeluje na imunitet? 'Optimizam se može učiti'

Od svih ljudi izloženih nekoj infekciji samo će se neki razboljeti, a jedan od razloga tome je i smanjena otpornost organizma nastala uslijed psihološkog stresa, koji je, pak, povezan s promjenama imunološkog sustava.

TELEFONSKE LINIJE ZA PSIHOLOŠKU POMOĆ: Hrvatski zavod za javno zdravstvo Svaki radni dan i vikendom od 8 do 20 sati: 099 / 52 70 126 099/52 70 127 Nastavni zavod za javno zdravstvo ‘’Doktor Andrija Štampar’’ Svakodnevno od 8 do 20 sati: 01 2991 356 01 4696 276 01 4696 107 01 4696 297 01 6468 334 01 6468 335 01 6468 337 01 6468 338

''Stres na imunitet djeluje putem limfnog sustava ili djelovanjem hormona tako što remeti proizvodnju leukocita, bijelih krvnih stanica važnih u zaštiti tijela od bakterija i virusa. Osim toga, stres može djelovati na imunitet putem promjena u ponašanju izazvanih stresnom situacijom, npr. prekomjernom konzumacijom alkohola i cigareta, lošom prehranom i smanjenom tjelesnom aktivnosti’’, upozorava psihologinja Andrea Vranić.

VEZANE VIJESTI

''Potrebno je osvijestiti da su i naoko male akcije na razini pojedinca važne, čak i ako pozitivan ishod nije zajamčen. Vjerojatno vi i ja ne možemo napraviti cjepivo koje će spriječiti virus, ne možemo izliječiti nečiju kroničnu bolest ili spriječiti sve ljude kojima je određena izolacija da je prekrše. Možemo redovito prati ruke, ograničiti svoje kretanje i socijalne kontakte koliko je to moguće, pravovremeno zatražiti liječničku pomoć, biti odgovorni jedni prema drugima i malo vježbati strpljenje'', ističe psihologinja Marija Stanojević.

Optimizam možete vježbati sa Zagrebačkim psihološkim društvom i na društvenim mrežama

Međutim, već sada možemo čuti i vidjeti podijeljene reakcije ljudi vezane uz samoizolaciju. Dok neki pokazuju pozitivan stav i u samoizolaciji vide priliku da uspore vlastiti životni tempo, naprave stvari koje inače ne stižu ili odgađaju, drugima ova situacija predstavlja veći izazov i izaziva intenzivniji doživljaj nelagode. No ne treba očajavati.

''’Ponajprije izbjegavajte kontinuiranu izloženost medijskim sadržajima, osobito informacije i priče koje se dijele putem društvenih mreža ili senzacionalističke naslove u medijima. Kada smo u strahu, težimo stalnom traganju novih informacija u nadi da ćemo doznati nešto novo, nešto što će nam pomoći. Pokušajte se ograničiti na informiranje samo dva do tri puta dnevno te odabrati izvore i stranice koje pružaju jasne i vjerodostojne informacije poput stranica Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i slično’'', jedna je od preporuka psihologinje Ćosić Pregrad.

''Odredite sadržaje kojima ćete se baviti, pribavite knjige i filmove koje već dugo želite pogledati. Pomaže odrediti i vrijeme u danu kada ćete se baviti svojim poslom ukoliko je to moguće u ovom trenutku. Ovo zaista može biti dobra prilika i da sredimo neke poslovne ili privatne, obiteljske stvari koje imamo tendenciju odgađati poput čišćenja svog računala, čitanja stručne literature koje često odgađamo, pregledavanja fotografija za obiteljski album ili upuštanja u novi hobi’’.

''Prikupite ideje i iskustva drugih na koje sve načine možete zadovoljiti svoju potrebu za kretanjem i fizičkom aktivnosti osobito ukoliko zaista niste u mogućnosti izaći van. Ne zaboravite da uvijek možete otvoriti prozor i udahnuti svjež zrak. Svakako je važno iskoristiti sve dostupne mogućnosti koje nam suvremena tehnologija omogućava da održavamo kontakte i družimo se s nama važnim ljudima, što je osobito važno omogućiti djeci i mladima''.

''Unesite u razgovore s bližnjima i prijateljima što više drugih svakodnevnih tema, podijelite s njima nove recepte za kolače i obiteljske igre koje ste igrali, pričajte o filmovima ili se prisjećajte zajedničkih zgoda, osobito onih koje će vas nasmijati''. Ukratko, dok smo u samoizolaciji, pomaže činiti i sve drugo što inače činimo da se opustimo i što nam pomaže u teškim trenucima’’, istaknula je Ćosić Pregrad.

''Izvucite iz ormara svoje dobre navike za koje prije možda niste imali vremena i razvijte nove'', poručila je psihologinja Jasminka Minić Sabol, koja se osvrnula i na činjenicu da sve ovo još teže pada ljudima koji su i inače skloni nemiru pa savjetuje:

Zašto borbu s koronavirusom ne bismo trebali nazivati ratom?

Mnogi su borbu s koronavirusom usporedili s ratom, no nisu rijetki oni kojima se takva usporedba, iako razumljiva, ne čini dobrom jer snažno (i)zaziva niz negativnih konotacija i može dodatno vrlo loše utjecati na ljude.

‘’Usporedba s ratom može nas pozivati na reakciju borbe i poduzimanja radnji koje nam mogu pomoći da se zaštitimo i pridonesemo zaustavljanju širenja virusa. To svakako predstavlja jedan od tri ključna načina suočavanja sa stresom. S jedne strane ovaj način nam daje osjećaj kontrole  i istovremeno može dovesti do osjećaja zbunjenosti ako ‘’objavimo rat“ neprijatelju koji je nevidljiv, odnosno kada smo u situaciji koju ne možemo potpuno kontrolirati. Čini se da bi u koronakrizi učinkovitija strategija bila prihvatiti situaciju takva kakva jest i vidjeti što mogu učiniti da se prilagodim, kako si mogu olakšati’’, objašnjava klinička psihologinja Ćosić Pregrad.

Podsjeća i da je ‘’važno je znati kako, nažalost, za neke ljude samoizolacija i kriza u kojoj smo se zatekli može biti podsjetnik na njihova ranija traumatska iskustva poput rata, zdravstvenih teškoća, hospitalizacija i slično. U području traumatske psihologije ova reakcija se naziva retraumatizacija. Može dovesti do preplavljenosti neugodnim emocijama, strahom, intenzivnim osjećajem nesigurnosti, ljutnjom, bespomoćnosti, teškoćama kod apetita i spavanja te značajno narušiti svakodnevno funkcioniranje’’.

VEZANE VIJESTI

Ako se bojimo, ne znači da smo slabiji, samo trebamo više razumijevanja No, važno je znati da se takve reakcije događaju: ‘’Normalne su i očekivane kada se pojave snažni podsjetnici na naše ranije traume, na situacije kada je naš osjećaj sigurnosti bio ozbiljno ugrožen. To ne znači da smo sada ‘’slabiji od drugih“, da smo ‘’nesposobni nositi se s teškim stvarima“ ili da smo ‘’preosjetljivi“, već da su se otvorile neke stare rane i da nam u ovom trenutku treba više (samo)podrške i strpljenja da se prilagodimo novoj situaciji’’. 

Upravo ovdje je važna uloga medija koji imaju zaista veliku moć, ističe psihologinja i napominje: ‘’Odgovorno izvještavanje - usmjeravanje na činjenice, konstruktivne načine suočavanja i podučavanje građana i građanki o mjerama sigurnosti, a ne senzacionalistističko izvještavanje i usmjeravanje na pojedinačne životne priče i situacije, upravo je ono što pomaže svima nama, a osobito ljudima koji su u većem riziku za retraumatizaciju’’.

Kada ćemo napokon shvatiti? Bez mentalnog zdravlja nema zdravlja

Nažalost, važnost mentalnog zdravlja, u Hrvatskoj pogotovo, još uvijek se duboko podcjenjuje iako nema zdravlja ako nema mentalnog zdravlja. Tjelesno i mentalno zdravlje su čvrsto povezani: mentalno zdravlje omogućava i održavanje dobrog tjelesnog zdravlja, dok problemi s tjelesnim zdravljem mogu utjecati na mentalno zdravlje i onemogućiti osobu u uspješnom oporavku od bolesti. Na tom tragu od presudne je važnosti da službe za mentalno zdravlje i njihovi programi budu dostupni svim osobama bez obzira na njihovu dob i ekonomski status. Hoćemo li nakon svega s čime se sada suočavamo napokon kao društvo i država, između ostalog, postati napokon i svjesniji važnosti mentalnog zdravlja, pitamo Ćosić Pregrad, a ona odvraća: ‘’Osobno se nadam da hoćemo, i kao društvo i kao pojedinci. Psiholozi često ističu da je kriza neugodno stanje, ali i prilika, šansa. Šansa da iz nje izađemo bolji i osnaženiji nego što smo bili. Kao ljudi solidarniji, kao obitelj povezaniji, kao pojedinci sigurniji u sebe, s novim znanjima o sebi i s novim vještinama za nošenje s nedaćama u životu''. ''Mislim da nam je ovo prilika da preispitamo vrijednosti koje gajimo u našem društvu, način na koji ih zaista i živimo i pogledamo što želimo i možemo mijenjati'', ističe Čosić Pregrad i zaključuje: ''Zdravstvene krize i promatranje načina kako se različite zemlje nose s njima podsjećaju nas kolika je moć obrazovanja, znanosti i uspješnih vještina vođenja i koliko je važno ulagati i razvijati različite sustave da bi oni mogli djelovati u ovakvim iznenadnim i nepredvidivim stanjima’’. VEZANE VIJESTI