I oni su samo ljudi. Koji se bave istim ili sličnim poslom pa tako imaju i različita mišljenja o epidemiji koronavirusa, koja je već mjesecima u fokusu znanstvenika, te mjerama koje treba poduzeti.
Na društvenim mrežama iz dana u dan objavljuju svoja razmišljanja o pandemiji koja je doslovce paralizirala svijet i svoje stavove potkrepljuju argumentima/izračunima koje je prosječnom čitatelju ponekad teško razumjeti. Ali očito se baš ne razumiju ni oni između sebe.
Pandemiju koronavirusa su mnogi shvatili kao priliku da ugrabe svojih pet minuta jer je javnost željna informacija i odgovora, a kome vjerovati u ovom trenutku ako ne znanstvenicima. No, mnogi se od njih, u pokušaju da daju odgovore ponašaju kao da imaju kristalnu kuglu, a na to se, pokazala je ova pandemija, prilično lako poskliznuti čak i kada u prefiksu stoji nekoliko titiula.
Lauc prozvao kolege
Nakon što je mikrobiolog i član Znanstvenog savjeta Vlade Gordan Lauc jučer prozvao kolege Igora Štagljara, Borisa Lenharda i Ivana Đikića zbog njihovih ranijih komentara na njegovu argumentaciju, a poznat je i kao protivnik rigoroznih mjera i lockdowna, na Facebooku se javio i znanstvenik Igor Rudan. On je Laucu jednostavnim riječnikom poručio da nema potrebna znanja, a ipak s velikom sigurnošću iznosi konstatacije u vezi panedemije i na taj način, smatra Rudan, čini štetu.
"Gordan je krajem listopada i početkom studenog pogrešno procijenio opasnost od drugog vala. To je učinio jer ne može razumjeti transmisijsku dinamiku virusa, niti znati precizno procijeniti epidemiološki kontekst, kada o tome nije učio", poručio je Rudan o Laucu.
Njegov post na Facebooku prenosimo u cijelosti:
"Latinska izreka “Primum nil nocere”, ili "Primum non nocere",
temeljna je misao usađena u svakoga tko je bilo gdje u svijetu
zaslužio diplomu studija medicine. Ono što prvo nauče budući
liječnici jest da, koliko god iskreno žele nekome pomoći, i u
kolikim god problemima se njihovi pacijenti nalazili, najprije
trebaju svojim znanjem osigurati da pacijentu ne nanesu još veću
štetu.
Članovi Znanstvenog savjeta Vlade Republike Hrvatske koji su
liječnici vjerojatno će, stoga, već intuitivno biti konstruktivni
i pomagati gdjegod mogu, a pritom paziti da ne čine štetu i ne
pogoršaju već ionako tešku situaciju. A da bi se dovoljno
razumjelo krizu COVID-19, trebalo bi godinama učiti i baviti se
medicinom, virologijom, javnim zdravstvom, epidemiologijom,
imunologijom, infektologijom, poznavati rad farmaceutske
industrije i zdravstvenih sustava.
Posvetivši se sprječavanju i liječenju virusnih i bakterijskih
upala pluća u male djece u siromašnim zemljama, tijekom svoje
karijere morao sam se školovati u većini tih područja
biomedicine. Ako imalo razmislite o tom problemu, koji također
nastojimo riješiti cjepivima, uvidjet ćete da se radi o području
medicine u kojem su sva nabrojana znanja doista važna i
potrebna.
Zanimljiva je, međutim, u ovoj krizi pojava pojedinaca iz drugih
struka u medijskom prostoru, koji nemaju ta znanja, ali svejedno
nastupaju s nevjerojatnom sigurnošću u ono što pričaju. Meni je u
njihovim nastupima očito sve što oni sami ne vide i ne uzimaju u
obzir, a toga je uvijek jako puno. Pitam se uvijek kako ne brinu
da svojim nepoznavanjem ovih područja znanosti ne učine neku
štetu.
Pročitao sam večeras ovu tešku prepisku između dva moja
prijatelja koju dijelim ovdje, a u ovako tragičnoj situaciji za
Hrvatsku. Iz nekog razloga, koji je meni doista nedokučiv, Gordan
Lauc - koji je doista pionir glikobiologije u svjetskim
razmjerima, i čiji je rad u tom području bez ikakve sumnje
izuzetno vrijedan - odlučio je u ovoj krizi vrlo aktivno
komentirati pandemiju nove zarazne bolesti.
Iako je u početku doprinos svakog vrsnog znanstvenika u javnom
prostoru bio dobrodošao, ne znam zašto se Gordan vremenom počeo
ukapati u hipoteze koje su odudarale od mišljenja ostatka
znanstvene zajednice, posebno epidemiologa.
Kada bi nam se u zraku pojavio neki bojni otrov, osobno se doista
ne bih usudio postaviti sam protiv cijele zajednice
(bio)kemičara, ako bi svi oni govorili nešto drugačije od mene.
Ne bih se ukopao sam niti protiv cijele zajednice
(astro)fizičara, kada bi prema nama jurio meteor. Povukao bih se
i pokušao bolje razumjeti što to svi oni zajedno jasno vide, a ja
ne vidim.
Još manje bih se usudio savjetovati javnost o temama kojima se
drugi bave puno dulje. Pogotovo kada bi postojala mogućnost da
zbog mog neznanja netko tko me prati pogrešno procijeni opasnost,
pa mu time učinim štetu.
Javno potcjenjivanje drugog vala
Zato, pustimo sada sve drugo na stranu, jer je doista puno manje
bitno. Izvor najveće štete za Hrvatsku u ovoj pandemiji bilo je
općeprisutno javno potcjenjivanje drugog vala pandemije tijekom
rujna, listopada i početka studenog, kao i negiranje
učinkovitosti epidemioloških mjera prevencije. Sve drugo je danas
sporedno. Velika je većina epidemiologa još od svibnja ukazivala
na veliku opasnost od drugog vala, te pozivala na velik oprez,
što bolju pripremu i pojačanje svih djelotvornih mjera.
Gordan je krajem listopada i početkom studenog pogrešno
procijenio opasnost od drugog vala. To je učinio jer ne može
razumjeti transmisijsku dinamiku virusa, niti znati precizno
procijeniti epidemiološki kontekst, kada o tome nije učio.
Koristio je podatke čiju narav i vjerodostojnost u specifičnim
okolnostima nije dovoljno dobro razumio. Zato je iz njih izveo
zaključke koji su bili pogrešni, a prema kojima je drugi val u
Hrvatskoj do sada već trebao proći, a ne nas mučiti još
mjesecima. I to je zbilja sve.
Zato je samim početkom studenog govorio o "brzom padu rasta",
najavljivao da je Zagreb već "praktično riješio drugi val, a
ostatak Hrvatske bi trebao slijediti za njim", i da se "već vidi
svjetlo na kraju tunela". Govorio je da ne možemo nikako, niti
teorijski, imati 5000 zaraženih u jednom danu u Hrvatskoj. A mi
smo ih jučer praktično imali, jer je uz već potvrđenih 4500, za
još mnoge testiranje bilo odgođeno, a bili bi pozitivni. Dakle,
Gordan nema epidemiološko znanje potrebno za procjenu trenutne
tragične stvarnosti u Hrvatskoj.
Brojni su mu znanstvenici u Znanstvenom savjetu, kao i na
društvenim mrežama, pokušavali u dobroj namjeri objasniti da
dosta toga ipak ne vidi i ne razumije, ali on se i dalje drži
svojih teza. Mjesec dana kasnije, imamo strašno tešku situaciju u
Hrvatskoj. Doista jako tešku. Točno onakvu, kakvu je on
proglašavao teorijski nemogućom prije mjesec dana, a u to je
uporno nastojao uvjeriti sve oko sebe. Svaki savjetnik može
pogriješiti u procjeni, pa će ga ostali ispraviti, nije to
neobično, pogotovo u ovako kompliciranoj krizi. No, čini mi se da
bi svatko u nekom trenutku trebao znati zastati i razmisliti o
svojoj ulozi, možda se malo i odmoriti, kako barem ne bi
nastavljao činiti štetu, ako je možda čini.
Srećom, Gordan nije jedini član znanstvenog savjeta. S drugim
članovima - Andrejom Ambriović Ristov, Petrom Klepac,
Brankom Kolarićem, Ozrenom Polašekom, Josipom Carom i Nenadom
Banom, Vladi RH uporno i strpljivo nastojim još od samog
početka pandemije na sastancima znanstvenog savjeta vrlo precizno
objasniti situaciju u svijetu i Hrvatskoj, kao i sve opcije koje
Hrvatskoj stoje na raspolaganju. U Znanstvenom savjetu imamo i
članova čiji su stavovi o pandemiji u suprotnosti od najnovijih
znanstvenih spoznaja, ali nas sedmero od početka činimo sve u
okvirima mogućeg da bi se u skladu sa znanstvenim dokazima
zaštitili životi što većeg broja naših građana dok čekamo na
cjepivo.
To činimo jer sada već postoji dovoljno znanstvenih dokaza diljem
svijeta da bolja kontrola pandemije znači i lakšu kontrolu svih
ostalih društvenih izazova, a potcjenjivanje pandemije vrlo brzo
dovodi i do brojnih drugih problema. Dobra kontrola pandemije ne
čini ekonomiji štetu, nego joj pomaže. Vidjeli smo to ovoga ljeta
u Hrvatskoj. Ali, tko to još uvijek ne razumije, bojim se da će
to moći shvatiti već u narednim mjesecima, koji će za Hrvatsku
biti jako teški", stoji u Rudanovoj objavi.
