Ulazak koronavirusa među štićenike domova za starije osobe otrkilo je mnoge neregularnosti i nezakonite radnje.
Kako bi saznali kako izgleda svakodnevni život unutar domova danas, portal Moje vrijeme prenosi mišljenja jedne štićenice i jedne medicinske sestre.
Marina Švarc u domu za starije Dubrava radi od 1988. godine i kako kaže, svašta je prošla, ali pandemija je ipak sve promijenila.
U domu sa 120 štićenika morali su napraviti improvizirani COVID odjel, a Marina kao medicinska sestra svakodnevno mjeri temperaturu, mjeri zasićenje krvi kisikiom i hranjenje osoba u domu, a zadužena je i za podjelu lijekova. I to sve u zaštitnoj odjeći.
"Tijekom četiri sata smjene nema skidanja, nema odlaska na WC, ako si žedan – ne možeš piti, ako si gladan – ne možeš jesti! Budući da smo stalno u pokretu i poslu, u odijelu se znojimo, često se zamagle naočale pa i vizir, a nama je izuzetno važno dobro vidjeti jer su sve vrijednosti i brojke koje kontinuirano očitavamo jako male, a greške nisu opcija. Teško je, i fizički i psihički", poručila je Marina ističući da osoblje nerijetko ostaje dulje na poslu kako bi se sve odradilo.
No, nemaju svi isto iskustvo. Katica Poje štićenica je Doma Centar i tvrdi kako pandemija nije značajno poremetila njen život.
"Uvijek imamo nešto – ili vježbe sa fizijatrom – jučer su bile za zdjelicu, za inkontinenciju. To radimo s našim fizijatrima koji rade kod nas u domu. Idemo i u prizemlje na terapiju. Ja sam reumatičar pa idem na struju, magnet, laser. Sve nam daju. I imamo posebno fizikalne vježbe koje mi puno pomažu. Čovjek je po prirodi lijen, ne da mu se samom, a onda kad smo svi na okupu, dobijemo volju i nasmijemo se", izjavila je Katica koaj ističe da je veoma zadovoljna s brigom koja je pružena štićenicima doma.
Unatoč tome što su im neki programi u domu ukinuti, Katica je optimistična da će uskoro pandemiji doći kraj. Do tada nastavlja živjeti pronalazeći ljepotu u svakom danu.
