Swartz je koristeći bežičnu mrežu za goste na MIT-u downloadao dokumente iz JSOR arhive. Iako je JSTOR blokirao IP adresu kojom je preko svog Acer računala pristupao znanstvenim člancima i časopisima, Swartz je navodno ishodio drugu IP adresu koju je JSTOR pratio i ponovno je uspio blokirati. Kako bi ograničio sve inflitratore s MIT-a, JSTOR je blokirao pristup svojem servisu i drugim legitimnim korisnicima koji su imali pretplatu na njega.
Ova igra mačke i miša završila je tako da se Swartz kabelom spojio na mrežu i sakrio svoje priključeno računalo i vanjske hard diskove u ormar u podrumu jedne zgrade na MIT-u po koje je, zbog nadzornih kamera, prerušen došao nakon nekoliko dana.
Prema javno dostupnoj optužnici Swartz je optužen za zloporabu mreže, računalnu prijevaru, nezakonito dobivanje informacija sa zaštićenih računala te bezobzirno oštećenje zaštićenih računala.
Tek što je Swartz optužen, netko je iz skinute arhive objavio 18,592 dokumenata koji su sada dostupni svima na internetu.
Očito solidaran sa Swartom, netko tko se predstavio kao Gregory Maxwell uploadao je 33 GB na peer-to-peer file-sharing servis Pirate Bay.
"Ovi dokumenti su dio zajedničke baštine cijelog čovječanstva, te su s pravom u javnoj domeni, ali oni nisu slobodno dostupni. Umjesto toga, znanstveni članci su dostupni po cijeni od 19 dolara svaki - za jedan mjesec gledanja i za jednu osobu na jednom računalu. To je krađa." - napisao je Maxwell.
Maxwell i Swartz su samo dvojica među mnogima koji izražavaju nezadovoljstvo trenutačnim načinom na koji funikcionira online znanstveno izdavaštvo. U većini slučajeva, ni autori niti recenzenti nisu plaćeni za svoj rad koji je objavljen u časopisu ili bazi podataka kao što je JSTOR, a to je rezultiralo onim što Maxwell naziva "jednom od najskuplje literature koju možete kupiti."
Kada su znanstveni časopisi tiskani na papiru, visoke naknade imaju neki smisao. Međutim, u digitalno doba, takve informacije trebale bi biti jeftine ili čak u potpunosti besplatne.
"Liberalno širenje znanja je od ključne važnosti za znanstvena istraživanja. Više nego u bilo kojem drugom području, primjena restriktivnog autorskog prava neprikladana je za akademski rad: nema ometajućih pitanja kako platiti autore ili recenzente jer im izdavači ionako ne plaćaju. Za razliku od 'radova' koji služe samo za zabavu, liberalni pristup znanstvenom radu utječe na dobrobit cijelog čovječanstva. Naš daljni opstanak može ovisiti o tome", napisao je Maxwell.
Maxwell je za Ars Technica izjavio da je on "znanstvenik iz hobija" te da redovito koristi znanstvene radove u svom poslu.
Smatrate li i vi da bi znanstvene baze trebale biti besplatno dostupne za javnost?
Ako je odgovor potvrdan, podršku Aronu Swartzu možete izraziti ovdje.
