Bad Blue Boysi su osnovani 1986. godine neposredno prije derbija Dinama i Hajduka u Splitu, kada je ekipa koja je godinama prije pratila i Dinamo i Cibonu odlučila realizirati staru ideju - 'verificirati' svoju skupinu, nadjenuti joj zgodno ime i pritom se još bolje organizirati.
I sve se to s novim imenom, nadahnutim iz tada popularnog filma - Bad Boys sa Seanom Pennom – i ostvarilo.
Dinamovi navijači su u ekspanziji navijačkog pokreta u bivšoj Jugoslaviji postali renomirana i ugledna snaga, nažalost i tada, kao i danas, ta se snaga nekad očituje u stvarima s kojima se javnost baš i ne slaže. Dakako, kad je riječ o neredima, nasilju i sličnome...
No, kako se nogomet, baš kao i svaki sport igra zbog publike, tako se značenje BBB-a nikako ne može osporiti. Kada na tribinama ne bude nikoga tu su uvijek Boysi. Kada za klub nikoga nije briga, tu su opet BBB.
Dinamovim navijačima se tako ni u kojem slučaju ne može osporiti upornost, kao ni uspješnost u povratku imena klubu koji se doslovce morao zvati Croatijom, po želji prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana. Uporni do iznemoglosti, protiv svih struja i političkih opcija ta je radikalna skupina navijača uspjela potaknuti vjetar koji je u klub donio novu upravu i vratio staro ime.
Dinamovi navijači, BBB, posebno čuvaju i sjećanje na sve svoje pripadnike koji su izgubili živote u Domovinskom ratu, spomenik ispod zapadne tribine njihov je prekrasan pokušaj da se otrgne od zaborava hrabrost svojih izginulih članova u borbi za neovisnu Hrvatsku.
U svojih 26 godina postojanja BBB posebnim događajem smatraju 13. svibnja 1990. godine kada su u jurišu na tadašnju jugoslavensku miliciju zorno pokazali što misli i što želi hrvatski čovjek. A sve nakon pripremljenih nereda navijača Crvene zvezde koji su bili pod svesrdnom zaštitom jugoslavenske milicije. Štoviše, u kolektivnoj memoriji događaji s maksimirskog stadiona 13. svibnja 1990. godine smatraju se i početkom Domovinskog rata.
U navijačkom pokretu BBB se nisu libili pratiti Dinamo baš na svim gostovanjima, najčešće ratujući i s upravama kluba, kao i sa suparničkim navijačima. Takav pristup navijanju BBB-ima je priskrbio status žestoke 'fajterske' navijačke družine koja ne preza od sukoba.
Ni današnja BBB navijačka scena ne daje mira sadašnjoj klupskoj upravi, svesrdno se bori protiv sukoba interesa formalnog čelnika kluba Zdravka Mamića, a sve skupa njihova borba i sada podsjeća na borbu za vraćanje imena klubu.
Danas su Dinamovi navijači - BBB - podijeljeni u nekoliko udruga, podružnice imaju po svim hrvatskim gradovima, kao i na svim kontinentima. Predstavljaju jezgru Dinamovih navijača koji su baš uvijek uz klub i ne podnose samo jedno. Pomodne navijače koji su uz klub samo kada mu ide dobro.
No, prava je šteta da tako silna navijačka snaga, što su nesumnjivo BBB, zna upasti u zamke nedoličnog dokazivanja, pa svjedočimo neredima, premlaćivanjima, rasističkim povicima, no hrvatsko društvo nije u svojih više od 20 i nešto godina još riješilo problem navijačkog huliganizma, kao što ga nije moglo riješiti ni ono staro.
Opet, kada je netko uz klub baš uvijek, kada se 'ljubav mjeri kilometrima', kada se zbog Dinama i plače i smije, što drugo nego reći – biti navijač Dinama je mešto posebno. Ajde 'bebači', sretan rođendan i nešto vam želimo! Što?
Manje nasilja, više pravog navijanja, bar ste u pravom navijanju – majstori!