Jugoslavenski ministar vanjskih poslova, Goran Svilanović, u emisiji Forum Hrvatske televizije u utorak navečer izrazio je želju da jugoslavenska delegacija u punom sastavu, što znači zajedno s Đukanovićem, dođe na summit, ali nije službeno potvrdio dolazak. Neslužbeno se doznaje da će jugoslavensko izaslanstvo predvoditi Vojislav Koštunica.
Dok se o mogućem nedolasku jugoslavenskog predsjednika nagađalo u kontekstu velikih prosvjeda, koji su u Zagrebu najavljeni zbog Koštuničinog posjeta i izjava prenesenih u nekoliko medija da se nema namjeru ispričati hrvatskom narodu za velikosrpsku agresiju, Đukanovićev dolazak neizvjestan je zbog njegovog zahtjeva da ima isti status kao i ostali šefovi država.
- Izrazili smo želju da vidimo predsjednika Đukanovića na tom summitu u istom svojstvu kao što su ostali šefovi država koji će tamo biti prisutni - rekao je Lukovac u utorak na konferenciji za novinare u Podgorici.
Što se točno događa na liniji Beograd-Podgorica nije javnosti jasno, ali diplomatski izvori potvrdili su da se pokušava pronaći modus kojim bi obje strane bile zadovoljne, odnosno da Đukanović ima "protutežu" koju bi činio jedan predstavnik srbijanske vlade.
Iako je Đukanović predsjednik jedne od dvije sastavne jugoslavenske republike, ta "protuteža" teško može biti srbijanski predsjednik Milan Milutinović budući da se on nalazi na optužnici Haškog suda.
Ostala izaslanstva čiji je dolazak potvrđen na najvišoj razini počet će u Zagreb pristizati u četvrtak poslije podne, kada će i najveći broj šefova država i vlada stići na summit.
Hrvatsko izaslanstvo predvodi predsjednik Stipe Mesić, a u njemu će biti i premijer Ivica Račan, ministar vanjskih poslova Tonino Picula, ministar za europske integracije Ivan Jakovčić, zamjenica šefa diplomacije Vesna Cvjetković-Kurelec, te pomoćnik Vladimir Drobnjak.
Iako nacrt završne deklaracije pod imenom "Deklaracija Zagrebačkog sastanka na vrhu" još nije dostupan, poznato je ono što je Hrvatskoj najvažnije - Europska unija u dokumentu kombinira individualni pristup, odnosno približavanje svake zemlje EU njezinim vlastitim tempom i prema vlastitim zaslugama, s regionalnim pristupom kojim Petnaestorica traže regionalnu suradnju.
To znači da zemlje regije svoja eventualna neriješena pitanja ne mogu donijeti sa sobom ulaskom u EU, već ih prije toga trebaju međusobno riješiti.
