Iako i sama jedva sklapa kraj sa krajem, Jung skupljanjem plastičnih boca i čišćenjem tuđih domova zarađuje dovoljno kako bi sve pse ipak uspješno nahranila.

Mjesečno potroši i do tisuću britanskih funti na hranu i potrebne lijekove za pse, a oslanja se i na donacije koje joj daju prijatelji, poznanici i rođaci.

"Moja dječica nisu gladna. Kod mene se mogu igrati i kretati slobodno. Ljudi me ogovaraju, ali ja sam usredotočena na moje pse. Sretna sam zbog njih", rekla je zainteresiranim novinarima.

U Južnoj Koreji postupno raste svijest kako su psi stvoreni da budu kućni ljubimci, a ne hrana na tanjuru. Međutim, način na koji tamo doživljavaju kućne ljubimce u mnogo čemu odudara od zapadnjačkog viđenja stvari.

Oni koji podržavaju Jung, kažu kako je ona, zapravo, junakinja koja spašava pse da ne budu pojedeni ili da ne završe u šinteraju, gdje ih masovno uspavljuju.

Inače, uzgoj pasa u Južnoj Koreji daleko je od bilo kakvog minimalnog sanitetskog standarda koji poznaje Zapad. Ono što Jung čini, očajnički je pokušaj da se spasi što više životinja koje, možda nisu gladne, ali i dalje stradavaju u međusobnim borbama, u njezinom utočištu za pse.