Fotografije na dosad najvećoj izložbi dobitnika Pulitzera, koja je pod naslovom ŤUhvati trenutakť otvorena u ponedjeljak i sad duboko diraju gledatelje. Prizori koje su fotografi zabilježili katkad su doista dramatični, katkad povijesni, katkad jednostavno potresni.
- Kažu da moraš biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Prije no što uzmeš kameru u ruke, tjednima i mjesecima razmišljaš o onome što želiš reći svijetu. A onda pogledaš kroz objektiv i znaš da je to pravi trenutak ? kaže J. Ross Baughman, koji je Pulitzera dobio 1978. za sliku građanskog rata u Rodeziji ? bijeli vojnik prislonio je pištolj uz glavu crnca koji leži na tlu.
Fotografiju izgladnjele sudanske djevojčice kraj čijeg sićušna, iznemoglog tijela vreba lešinar snimio je Kevin Carter koji je dva mjeseca nakon što je 1994. primio nagradu počinio samoubojstvo.
- Žao mi je, strašno mi je žao što sam tu djevojčicu ostavio da tamo leži - rekao je.
Predsjednika Kennedyja u ozbiljnom razgovoru o kubanskoj krizi s Eisenhowerom snimio je Paul Vathis u Camp Davidu kad je odjednom vidio savršenu snimku ? Ťdva muškarca osamljena među drvećemť. Ležeći na tlu, rekao je tjelohranitelju koji mu je zaklanjao pogled: ŤMolim te, raširi noge!ť i dvaput je škljocnuo. Fotografija je dobila Pulitzerovu nagradu 1962.
