Ivano Balić je uvijek bio poseban lik hrvatske rukometne reprezentacije. Izvan terena nevjerojatno flegmatičan, kao da ga se ništa na ovom svijetu ne tiče, a na terenu eksplozivan, energičan i jednostavno – genijalan. Takav je uglavnom bio u svim velikim ostvarenjima Červarove generacije od 2003., osim kada su ga mučile ozljede.
arti-201002010793006I njegov odnos s izbornik Linom Červarom nikada nije bio sasvim idiličan. Umaški stručnjak je priznao da su obojica tvrdoglavi, jaki individualci, što se često znalo vidjeti u njihovim malim svađama pored aut-linije, pogotovo na netom završenom Europskom prvenstvu u Austriji.
Bilo je tu svega – od međusobnog ušutkavanja na minutama, otvorenog unošenja u lice, pa do odmahivanja rukama (Balić) na izbornikove prigovore. Čini se da je splitskih rukometni genij više nego prije bio 'nabrijan' na Červara, a njegova pokisla faca na dočeku srebrnih rukometaša u Zračnoj luci Pleso najbolje govori o njegovom emotivnom stanju.
arti-201002020668006Sigurno mu nije sjela ni Červarova izjava da "niti jedno finale, pa ni ovo posljednje u Beču, nije odigrao kako se od njega očekuje", pogotovo ako se zna da je Ivano Balić jedan veliki – egoist i vrlo tašta osoba.
Tako kruži priča da je tri godine odbijao igrati za hrvatsku reprezentaciju samo zato jer je znao da u njoj neće biti vođa.
Prvi ga je pod hrvatski barjak pozvao Velimir Kljaić za Svjetsko prvenstvo u Egiptu 1999., no tada 20-godišnji Ivano nije išao na natjecanje zbog ozljede leđa. Iz istih je razloga preskočio EP u Hrvatskoj 2000. (izbornik Zovko), te SP u Francuskoj godinu dana kasnije (izbornik Milković).
Iskusni Velimir Kljaić, koji je Baliću prvi dao priliku, zna prave razloga zbog kojih nije nastupio na ova tri velika natjecanja. Uvjeren je da iz reprezentativnog kadra nije ispadao zbog ozljeda, već zbog osobnih razloga.
"Pozivao sam ja Balića i prije Egipta, ali nije se odazivao ni meni, ni kasnije Zovku. Nije bio problem u njegovim leđima, već u njegovoj želji da bude vođa momčadi. Još tada je bio uvjeren da je najbolji. Naravno, dok su u reprezentaciji igrali Goran Perkovac, Iztok Puc, Patrik Ćavar, Slavko Goluža i ostali zlatni iz Atlante, Ivano nije imao nikakve šanse da se nametne. Kad je vidio da ta generacija odlazi, počeo se odazivati na Milkovićeve pozive, da bi uz Červara postao najbolji rukometaš svijeta", rekao je Kljun za Jutarnji list.
