U izjavi se kaže kako nitko vlasti ne odriče pravo da omogući statusna i materijalna prava drugim trajnim zajednicama življenja ako to ne ugrožava prava djece, osobito njihovo pravo da o njima skrbe njihovi majka i otac.
HBK upozorava da Zakon o životnom partnerstvu prolazi bez ozbiljne javne rasprave te učinke istospolnog partnerstva izjednačava s brakom, što je presedan u Europi.
Kažu da Zakon uvodi partnersku skrb za života i poslije smrti istospolnog partnera, što je institut sadržajno identičan posvojenju te od zakonodavca traže da zaštiti prava djece.
"Ne vidim razloga da se uvodi paralelni institut partnerske skrbi. Po obiteljskom zakonu u slučaju da majka umre, njezin izvanbračni drug, koji nije otac djeteta, ili muž, koji nije otac, ne postaje skrbnik automatizmom. Zašto bi onda to postojalo za istospolne zajednice?", zapitala se prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac, koja je prije nekog vremena izašla iz radne skupine za nacrt Zakona o životnom partnerstvu.
Na konferenciji za medije bilo je riječi i o referendumu 'Vukovar - ne ćirilici'. Predsjednik Komisije HBK "Iustitia et pax" Vlado Košić je izjavio da malo čudno zvuči kada netko prijeti da se referendum neće održati.
"To ne zvuči demokratski i podsjeća na neka čudna totalitarna vremena", rekao je Košić.
Izjava 'lustitia et pax' koja je poslana hrvatskoj
javnosti:
'Komisija HBK 'Iustitia et pax', povodom prijedloga propisa
kojima se uređuju životne zajednice osoba istoga spola te propisa
kojima se uređuju obiteljski odnosi u Republici Hrvatskoj,
svjesna važnosti da se ova životna područja urede na način da se
poštuju ljudska prava, a navlastito prava djece, podsjećajući
ponovno da su svi ljudi jednaki u dostojanstvu djece Božje, braća
i sestre u općem, Božjem očinstvu i jednakopravni dionici Bogom
im dane slobode, te pozivajući na uzajamno uvažavanje i
razumijevanje te potrebu argumentiranog dijaloga,
izjavljuje:
1. Nitko legitimnoj zakonotvornoj vlasti ne
odriče pravo da otvori statusna i materijalna prava drugim
trajnim zajednicama življenja, koje nisu u istoj situaciji kao
bračni drugovi, ako to ne ugrožava postojeća prava drugih, a
navlastito prava djece - a osobito njihovo pravo da znaju svoje
podrijetlo te da se o njima ponajprije skrbe njihovi majka i
otac, kad god je to moguće. Osim toga Zakon o životnom
partnerstvu ne smije stvarati konfuziju životnoga partnerstva s
bračnim zajednicama. Kao što su te zajednice različite trebaju
biti različita pravna rješenja. U tom smislu upozoravamo da Nacrt
Zakona o životnom partnerstvu prolazi bez ozbiljne javne rasprave
dok taj Nacrt učinke istospolnog partnerstva u potpunosti
izjednačuje s brakom, i to kako za istospolne partnere koji će se
registrirati, tako i za one koji žive u neformalnoj zajednici.
Potonje rješenje je presedan u europskim okvirima, te dovodi do
pravne nesigurnosti.
2. Od zakonodavca očekujemo da zaštiti prava
djece, promičući i podupirući optimalne obiteljske modele, te da
odbiju uvesti „pravo na dijete“, koje ne poznaje niti jedan
međunarodni dokument o ljudskim pravima. Uz to, prema Konvenciji
o pravima djeteta (čl. 12.) svako dijete ima pravo znati za svoje
roditelje, ukoliko je to moguće, te uživati njihovu skrb. Nacrt
Prijedloga Zakona o životnom partnerstvu uvodi partnersku skrb za
života i poslije smrti istospolnog partnera, odnosno partnerice
koja je roditelj djeteta. To je institut koji je sadržajno
identičan posvojenju, te se stavljanjem drugačijeg naziva
zavarava javnost. Nitko roditelju ne može uskratiti pravo na
roditeljsku skrb samo zato jer živi u istospolnoj zajednici, no
odnose djeteta s trećim osobama potrebno je urediti ne kao pravo
odraslih, te putem propisa namijenjenog odraslima, već štiteći
ponajprije prava djece, odnosno dobrobit djeteta. Ujedno
pozivamo sve da štite dostojanstvo i prava svakog djeteta,
neovisno o tome u kakvoj životnoj zajednici dijete
živi.
3. Vlada je ovih dana uputila u zakonodavni
postupak Prijedlog Obiteljskog zakona. Stav izvršne vlasti da ne
postoji dužnost države štititi brak, već samo obiteljski život
djeteta i roditelja, na tragu je ideje da cjelovita obitelj nije
temeljna društvena zajednica koju je vrijedno štititi, i to
usprkos ustavnim zahtjevima. Napuštanje tradicijskih korijena
hrvatskog obiteljskog prava te nekritičko priklanjanje nekim
europskim rješenjima odraz je podcjenjivanja vlastitog sustava,
koji u primjeni, istina, iskazuje brojne slabosti, no u usporedbi
s europskim nacionalnim standardima je koncepcijski na visokom
stupnju. Pored toga, niz rješenja, poput mogućnosti prijenosa
ostvarivanja roditeljske skrbi na treće osobe širom otvara vrata
novim odnosima i rastakanju tradicionalne obitelji.
U javnosti se stiče dojam da predlagatelj Nacrta odbija
većinu primjedaba iznesenih od strane stručne i akademske
javnosti, nadležnih institucija specijaliziranih za zaštitu prava
djece, pa i brojnih udruga civilnog društva. To ukazuje na
političku samovolju te dovodi u pitanje razvojni put prihvaćenog
obiteljskopravnog sustava.
4. Umjesto da podrška obiteljima u ovim
kriznim vremenima slabi, kao ukidanjem obiteljskih centara,
tražimo da vlasti Republike Hrvatske prošire usluge obiteljskih
savjetovališta, te povedu snažnu obiteljsku te pronatalitetnu
politiku, od poreznih olakšica obiteljima s djecom, posebice s
troje i više djece, preko raznih vrsta obiteljskih potpora, do
osnivanja vrtića i pomoći obiteljima glede školovanja, stanovanja
i prijevoza. Tako naime djeluju europske zemlje s dobrom
demografskom politikom, kojima nije svejedno hoće li njihov narod
živjeti, ili će se ugasiti te hoće li u njihovim zemljama živjeti
sutra netko drugi, ili čak nitko.
5. Na koncu, pozivamo sve da se aktivno
uključe u javnu raspravu o novim propisima koji uređuju
obiteljske odnose te nove oblike životnih zajednica, te pozivamo,
u duhu Konstitucije Gaudium et spes II. vatikanskog sabora „sve
kršćanske vjernike, koristeći sadašnji čas i razlikujući što je
vječno od promjenjivih oblika, neka marljivo promiču vrednote
braka i obitelji. Neka to čine svjedočanstvom vlastitog života i
složnom suradnjom sa svim ljudima dobre volje. Tako će,
nadvladavši teškoće, izboriti obitelji što joj je potrebno i one
pogodnosti koje odgovaraju novom vremenu. (GS, br. 52)',
zaključuje se u izjavi poslanoj hrvatskoj javnosti.