Trgovanje najvećim dijelom izdanja započelo je na bečkom tržištu vrijednosnica, Viena Boerse. Dionice su bile listirane od 2. studenog, uz veliku popratnu marketinšku akciju vrijednu 10 milijuna eura. Unatoč 'dubokim džepovima', rezultat je bio daleko ispod očekivanja: tek 91 i pol tisuća austrijskih građana (1,1% stanovništva) u konačnici se prijavila za kupovinu izdanja, iako je 120 tisuća građana ostvarilo predbilježbu takozvanim 'Telekom talonom'. Johannes Dietz, član uprave austrijskog državnog holdinga, objavio je prije tri nepuna tjedna kako je siguran da će biti "daleko više austrijskih građana koji će kupovati TA dionice od ukupno predbilježenih".
Prvog dana trgovanja, od emisijske cijene od 9 eura, cijena je pala na 8,50 eura unutar prva dva sata trgovanja, i to uz veliki promet od preko 17 milijuna dionica, da bi zatim sramežljivo narasla na 8,58 eura po dionici. U 15:00 sati, trgovalo se po 8,30 eura. Očekuje se da će austrijske državne banke i financijske institucije bliske vladi morati uskočiti kako bi pomogle izbjeći potpunu katastrofu. Austrijanci će, u svakom slučaju, sa zanimanjem i uzbuđenjem pratiti reakcije prvog dana trgovanja dionicama TA u New Yorku, gdje je trgovanje započelo 21. studenog u 15:00 po srednjeeuropskom vremenu.
Zbog mlakog tržišnog prijema i najniže emisijske cijene, austrijska će vlada morati dati još i 4,8% dionica Telekom Italia, i to potpuno besplatno. Radi se o udjelu vrijednom 2 milijarde i 800 tisuća ATS, što je ukupna vrijednost po cijeni prilikom emisije, koja je bila niža od jedinične cijene po dionici od 11,87 eura, koju su prije tri godine plaćali Talijani. Prilikom privatizacije 25% strateškog udjela, prije nego što su dionice telekomunikacijskih društava naglo skočile, Telekom Italia platio je 27 milijardi i 300 milijuna ATS za 25%-tni udjel u TA.
Nakon ove, posljednje transakcije, Telekom Italia drži 29,8% udjela, na slobodnu je kotaciju ponuđeno 25,8%, dok je u državnom holdingu preostalih 44,4%. Državne torbe ostaju prazne: IPO udjel je bio prodan za 16 milijardi ATS, odnosno za 11 milijardi ATS manje od nešto manjeg udjela koji su kupili Talijani. Predsjednik austrijskog državnog portfelja, Rudolf Streicher, brani vremensko tempiranje izdanja tvrdnjom da je vlada postupila dobro u odnosu na okolnosti. Vladajuća je koalicija dogovorila u koalicijskom sporazumu privatizaciju 100% TA još za trajanja mandata Vlade (do 2003. godine). Streicher je izjavio da očekuje višu cijenu za sljedeću tranšu ukoliko se tržište vrati u stanje u kojem je bilo prije.
Nadalje, ukupno izdanje od 140 milijuna dionica za ukupno 28% vlasničkog kapitala bilo je smanjeno na 25,8% zbog "štetnih okolnosti na tržištu", uključujući 'greenshoe option'. Osnovni razlog neuspjehu bila je činjenica da je apetit međunarodnih institucionalnih investitora bio vrlo nizak: nakon što su pobliže proučili bilancu i proces restrukturiranja TA (potonji su nekoliko puta odgodili sindikati) - institucionalni investitori zaključili su da nisu spremni preuzeti i prenijeti austrijski problem na vlastite 'knjige'. Ipak, pozitivno je da se preko 72% od 18 tisuća i 700 zaposlenih u TA predbilježilo na izdanje, donoseći ukupan priljev od 434 milijuna ATS, što je rekordni iznos te vrste u Austriji.
Implikacije na Hrvatsku dvojake
Kao prvo, TA, kroz svoje poduzeće-kćer Mobilkom, većinski je dioničar hrvatskog VIPNeta, najvećeg GSM operatera u Hrvatskoj. Umjesto da investira u daljnji razvoj operacija, od VIPNeta bi se moglo očekivati da pruži određene dividende svojoj matičnoj kompaniji.
Nadalje, za proljeće 2001. godine planirani IPO Hrvatskih telekomunikacija je pod velikim upitnikom, što je mnogo važnije. U usporedbi s današnjom tržišnom kapitalizacijom TA pri emisijskoj cijeni od 4 i pol milijarde eura, prošlogodišnja prodaja 25% HT-a strateškom investitoru pri tržišnoj kapitalizaciji od 2 i pol milijarde eura nije loša. Međutim, što će biti sa planiranom IPO-m? Može li ista uopće biti provedena, te po kojoj cijeni?
Uzimajući u obzir odrednice koje su sudjelovale u oblikovanju cijene TA poput 555 eura po stanovniku, te 810 eura po pretplatniku, na isti bi se način moglo procijeniti HT na 2 milijarde i 300 milijuna eura (prema broju stanovnika), odnosno milijardu i pol eura, prema broju pretplatnika. Prema tržišnoj kapitalizaciji u odnosu na prihode, ukupan okvir 'kliže' do procijenjene tržišne vrijednosti HT-a od 500 milijuna eura. Osim toga, niti jedan od navedenih iznosa ne uključuje bitnu činjenicu da Hrvatska, sa znatno nižim BDP-om od Austrije (4 tisuće i 570 eura po stanovniku), također ima i znatno nižu dohodovnu razinu od Austrije (24 tisuće eura po stanovniku), dok HT tek čeka restrukturiranje.
Slučaj s TA nije jedinstven, jer oscilacije na tržištu pokazuju da tvrtke koje se bave telekomunikacijama prolaze krizu, pa bi možda bilo dobro da HT proda Deutsche Telekomu sve što može, dok još može.
