Načula sam maloprije da ste, dok ste pričali na telefon, rekli da će vlasti uvijek pronaći pravni način za osporavanje prava na legalni štrajk. Da, da, da. To je osnovni problem, takvo je naše zakonodavstvo. Stiglo nam je sad rješenje Ustavnog suda da je štrajk u Croatia Airlinesu od prije tri godine nezakonit iako je školski proveden. Meni je to nevjerojatno. Županijski sud je prvo presudio u našu korist, onda je Vrhovni sud preinačio presudu. Uprava CA je u žalbi navela gomilu netočnih i nepotpunih informacija, a naše očitovanje nisu ni gledali i praktički su prepisali navode iz žalbe uprave. I sada je Ustavni sud donio odluku temeljem tih krivih informacija, tj. navoda iz žalbe.
Pred Vrhovnim sudom ne možete pobijati istinitost navoda protivnika. Ne možete ništa. Ne možete ni pred Ustavnim sudom. A to su, nažalost, politički sudovi. Imenuje ih politika i u dogovoru s politikom oni odlučuju.
U HŽ Putničkom prometu također su ovih dana imali problema s legalnošću štrajka već na razini Županijskog suda. Mislim da će i ovi štrajkovi u javnim službama vrlo brzo biti zabranjeni. Slušao sam danas ministra financija Linića na radiju i vidim da se sprema za rat, a na primjeru CA sam vidio da je Vlada pokrenula križarski rat protiv radništva u Hrvatskoj. To je nešto neviđeno. Mislim da su Sjeverna Koreja i Hrvatska danas jedine u svijetu u kojima se brani štrajk.
http://www.youtube.com/embed/w8H-FEcP5uU Snimio i montirao Franjo Tot
Na koji način bi mogao biti zaustavljen štrajk javnih službi? Naći će se razlog. O jednom takvom načinu smo razgovarali s ministrom Mrsićem, a on se vidi u pojedinim tužbama. Dakle, kad se jedan sindikat dogovori s upravom i potpiše kolektivni ugovor (KU), svi drugi sindikati u poduzeću nemaju pravo na štrajk. To je nonsens jer se onda uvijek i svugdje poslodavac može s grupom ljudi dogovoriti i organizirati svoj sindikat.
A paralelne sindikate smo viđali. Da. Time su radnici ucijenjeni da prihvate što im se nudi. Kažem vam, predsjednik Sjeverne Koreje bi trebao doći na školovanje ovamo jer ne vjerujem da je kreativan kao naši vladajući.
Štrajk u CA je obustavljen i dogovoreno je da će se ići na kolektivno pregovaranje. Što očekujete od tih pregovora? Predsjedniku uprave sam jučer čestitao na dobivenom setu. Sindikati u CA već godinama vode bitku. Startna pozicija im je bila da su omjeri plaća jako nepravedni – vrlo podcijenjeno kabinsko osoblje bilo je slabije plaćeno od kancelarijskog. U CA je bilo političkog zapošljavanja i gomilanja nepotrebnih službi i sad su tu, istina, najavili otpuštanja. No, kao što je slučaj s kabinskim osobljem, ni mehaničarima nije bolje, mada sad nisu iskazali spremnost za jaču borbenu akciju.
Uprava odbija dati usporedbu s plaćama u Star Allianceu
Godinama su se povećavala prava, ali uprava nikad nije sindikatima dostavila podatke o omjerima plaća po sektorima u tvrtkama Star Alliancea, čiji je dio CA, kako bi se ti kriteriji primijenili u CA. Govorili su da su piloti dobro plaćeni, a mi smo tražili usporedbu kako bi se korigirali. Nisu to napravili.
No, činjenica je da su plaće u aviokompanijama prema Državnom zavodu za statistiku najveće. Činjenica je da je to tako u svijetu. U CA pilotske plaće drastično odskaču od prosjeka i imate 50-ak viših i nižih menadžera, a to sve diže prosjek. No, kad bi pilotima snizili plaće, oni bi otišli. Definitivno mogu naći posao u svjetskim kompanijama, to je tržišna kategorija.
http://www.youtube.com/embed/MTTNdN97WJ8 Snimio i montirao Franjo Tot
Legendarni pilot i stručnjak za sigurnost zračnog prometa Chesley 'Sully' Sullenberger upravo je snižavanje plaća u zračnom prometu istaknuo kao problem u svom govoru pred Kongresom, u koji je pozvan nakon slijetanja na rijeku Hudson. Njihovi uvjeti rada se štite radi sigurnosti. Da, štite se. Potrebno je štititi i kabinsko osoblje koje radi u sličnim uvjetima, iako piloti upravljaju zrakoplovima i imaju veliku odgovornost.
Što očekujete od štrajka u javnim službama? Mi smo danas, kad se radi o državnim kompanijama i javnim službama, u ucijenjenoj poziciji – svaki štrajk može biti proglašen nezakonitim. To je protivno svim pravilima Međunarodne organizacije rada. Nažalost, nemam previše povjerenja ni u europske institucije jer mi se čini da je rat protiv sindikalizma puno širi od Hrvatske i da i administracija EU nastoji oslabjeti sindikalni pokret.Ne očekujem previše, ali smatram da se kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk moraju daleko bolje ugovoriti nego što je to danas. Mi smo danas, kad se radi o državnim kompanijama i javnim službama, u ucijenjenoj poziciji – svaki štrajk može biti proglašen nezakonitim. To je protivno svim pravilima Međunarodne organizacije rada. Nažalost, nemam previše povjerenja ni u europske institucije jer mi se čini da je rat protiv sindikalizma puno širi od Hrvatske i da i administracija EU nastoji oslabjeti sindikalni pokret. Mi ćemo na sramno rješenje Ustavnog suda reagirati tužbom Europskom sudu za ljudska prava, no nisam uvjeren da će pravda biti zadovoljena.
Koje su posljedice kad Ustavni sud proglasi štrajk nelegalnim? U ovom slučaju ih nema jer su sindikati, kad je prekidan štrajk, sklopili sporazum s poslodavcem, u kojem se on odrekao pokretanja postupaka protiv sindikata. To je isto tržišna kategorija – snaga sindikata, snaga radnika da se izbore trebala bi biti vrlo bitna. U CA je ta snaga ogromna, posebno kod kabinskog osoblja, koje je vrlo dobro organizirano, kao i piloti. No, to se zakonodavno sputava i ne dopušta se da se to tretira kao tržišna kategorija.
Zbog čega je odbačen taj štrajk? Prvo, on nije bio nelegalan. Sindikat je pregovarao, nije bio zadovoljan i stupio je u štrajk. Tijekom štrajka su ispregovarani prihvatljivi uvjeti i potpisane izmjene KU. I kompanija nije propala, kao što su neki pričali. I ovo sad što g. Linić priča su gluposti. Kolektivni ugovori nisu razlog za to što je CA u problemima.
Nakon ulaska u EU postrožit će se kontrola davanja iz državnog proračuna, što bi moglo, očekuju u Vladi, dovesti do turbulencija u HŽ-u, Croatia Airlinesu ili Jadroliniji. Više se neće moći novac namijenjen obnovi infrastrukture preusmjeravati na plaće. Kako to komentirate? Mislim da je to, što se CA tiče, kriva teza budući da su troškovi plaća na razini 14 do 15 posto ukupnih troškova, a taj je postotak među najnižima u Europi, ali i svijetu. Za HŽ i Jadroliniju ne znam. Dakle, tko god to tvrdi u Vladi nema pojma, kao što ni premijer Milanović ni ministar Hajdaš Dončić nemaju pojma što pričaju. Ali pričaju, ponavljaju k'o papagaji. Imaju nekakav plan restrukturiranja, koji je radila neka grupa ljudi kojima su dali potpuno povjerenje. Ne znamo zašto, ali valjda im je tako bilo najjednostavnije.
Državni teror
Mislim i da je ovaj štrajk CA "uletio" u nezahvalan trenutak, kad se najavljuje štrajk u javnim službama. Odlučili su skršiti svaki radnički otpor, da ne bi ispalo da su nekome popustili. I onda su pod tim državnim terorom radnici morali pristati na uvjete na koje vjerojatno inače ne bi pristali. Vlada griješi, kao i sve vlade do sada, jer ne vidi da je radnicima najviše u interesu da kompanija opstane. Umjesto da se s njima dogovore i da upravi narede da radi kako treba, oni su prihvatili a priori sve što je uprava rekla. Nadam se da će radnici uspjeti, ali sam skeptičan.
Jasno je da postoje ogromne razlike između CA i DTR-a, čije su radnice također u štrajku cijelo ovo vrijeme. No, kako tumačite to što su se s CA solidarizirali radnici iz brojnih poduzeća, a DTR jedva da je doživljen u javnosti? Nedostatak solidarnosti u Hrvatskoj je viđen. No, po meni nije problem u tome što ljudi nisu solidarni, nego što su neorganizirani. Na solidarnosti bi trebale raditi organizacije, pa i sindikati. Razlika je i u tome što je DTR privatna tvrtka u tekstilnoj industriji, koja je i inače u problemima, dijelom uzorkovanim nedostatkom državne strategije.
Vladu, nažalost, nije briga jer je to privatna tvrtka i računa se na predstečajnu nagodbu u kojoj će se odreći dijela potraživanja. Sve to što se radi je kasno i nedovoljno. Postoji cijeli splet okolnosti koji vodi do toga da interes javnosti nije toliki koliki bi trebao biti za svako radno mjesto.
Ali ovo su žene koje su u 50-im godinama, koje rade za minimalac i još ga ne dobivaju. One nigdje više neće naći posao. I tragedija je da se u Hrvatskoj nitko na sustavan način time ne bavi. Godinama razmišljam i predlažem da država pokrene radionicu pri Zavodu za zapošljavanje za tekstilne radnike iz tih tvrtki koje odlaze u stečaj, no nitko me ne shvaća ozbiljno. Imamo puno pogona koji ostaju prazni i mnoge radnike koji znaju samo taj posao. Kad su na burzi, dijelom idu na teret proračunu. No, nikoga nije briga, to su privatne kompanije.
Radnici na rubu egzistencije koje se može koristiti, ali se to ne radi
Razlika između CA i DTR-a je i u tome što situacija u CA nije toliko bezizlazna kao što je, uvjetno rečeno, u DTR-u. DTR je uspio pribaviti nekoliko dobrih poslova, no i dalje se dopušta da se državne službe oblače izvan Hrvatske. Bez obzira na sve zakonske i tržišne uvjete, mislim da si nijedna država u Europi ne bi dopustila da ima toliko svojih radnika na rubu egzistencije u jednoj industriji, a da ih ne koristi. Gradovi bi mogli zaposliti domaću tekstilnu industriju, a naručuju izvana. CA je tu pozitivan primjer jer su im uniforme domaće.
Sindikati javnih službi traže napuštanje politike rezanja plaća i mjera štednje, vraćanje svih oduzetih i umanjenih naknada, dodataka na plaću i koeficijenata, ukidanje Zakona o reprezentativnosti te zakona i akata kojima se umanjuje cijena rada u javnim i državnim službama, adekvatno financiranje njihovih djelatnosti i uključivanje sindikata u rješavanje pitanja viška zaposlenih u javnim i državnim službama. Što vidite kao prioritet? Mislim da će i ovi štrajkovi u javnim službama vrlo brzo biti zabranjeni. Slušao sam danas ministra financija Linića na radiju i vidim da se sprema za rat, a na primjeru CA sam vidio da je Vlada pokrenula križarski rat protiv radništva u Hrvatskoj. To je nešto neviđeno. Mislim da su Sjeverna Koreja i Hrvatska danas jedine u svijetu u kojima se brani štrajk.Što se tiče zakona o reprezentativnosti, odmah potpisujem da ga treba ukinuti i zabraniti da se ijedan zakon piše na taj način. On je dodatno otežao ionako složenu situaciju, primjerice vezano za legalnost štrajka. Sigurni smo da je štrajk u CA legalan, ali smo ucijenjeni jer znamo da smo u Hrvatskoj i da će pravosuđe odlučivati. Političari, uprave državnih kompanija i vrh pravosuđa su u sprezi. Mislim i da je velika greška ove Vlade što je krenula krivim putem: mi nemamo preplaćenu državnu administraciju, nego preglomaznu. Počeli su smanjivati prava, pa i onima koji stvarno rade svoj posao, što je nedopustivo. Udarilo se na malobrojne i potplaćene javne službe – zdravstvo i prosvjetu – što je totalno nerazumno. Nije se išlo u restrukturiranje.
Nije taknuta ni lokalna samouprava. Ni to. Govorili su da će ukinuti parafiskalne namete, pa su povećali njihov broj. Osim što rade sve što ne treba, otvaraju brojne frontove i stječu neprijatelje. Rezultati lokalnih izbora su im odaslali jasnu poruku. A imamo toliko lošu oporbu, koja je rekla da će tražiti izvanredne izbore kad uđemo u EU, a sad su već na devetom mjesecu. Kao što je i Vlada govorila da će pozitivni trendovi biti nakon šest mjeseci njihove vlasti. To su onda pomicali, a sad su već na 2015. godini. Ovako kako rade, neće ih biti nikad. Prijevremeni izbori bi, zbog ovako loše politike i rezultata lokalnih izbora, trebali biti odmah. Što se čeka?
Nisu li lokalni izbori pokazali da je klijentelizam, koji pumpa lokalnu i državnu upravu, uspješan put za političara, kao i korupcija koja se na izborima ne kažnjava, ako ćemo suditi po primjerima Zadra, Zagreba, Virovitice... Mislim da nije pobijedio klijentelizam, nego su ovo bili opet "izbori protiv". Poražena je aktualna politika. Ljudi su poslali poruku da to ne žele, a kad tako glasate, onda često izaberete i nešto što je gore, to je istina. Često nam se to događalo u posljednjih 15-ak godina. Međutim, jasno je da ljudi žele promjene jer ovo je užasno. Pričajmo o Ministarstvu prometa i veza. Koliko je trebalo da jedina stručna osoba izleti s mjesta pomoćnika? Govorim o g. Ferdeljiju. I to samo zato što je kazao da Vlada ne radi na restrukturiranju i da to neće dobro završiti.
Kako tumačite izostanak poteza? Strahom? Ne. Ova Vlada je dovela svoje podobnike po ministarstvima i agencijama da bi zbrinula njihove obitelji i da bi se što dublje uvukli u europsku administraciju, po vijećima i radnim skupinama, gdje će isto ići za nekim svojim interesima. A inače se bave glupostima umjesto ozbiljnim problemima.
Kako gledate na činjenicu da je Hrvate lakše mobilizirati da izađu na ulice zbog ćirilice nego radničkih prava? Ne znam kako bih to protumačio. Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer sam subjektivan. Radim posao u kojemu su radnička prava na prvom mjestu i to me čudi. Ipak, odaziv na prvomajski prosvjed je također bio solidan bez obzira na sve. Ali mislim da nije došlo do homogeniziranja ljudi u socijalnim temama jer su građani već previše puta razočarani potezima naših sindikalnih središnjica. Posebno svime što se dogodilo nakon prikupljanja potpisa za referendum o Zakonu o radu. To je bio moment kad je sindikalna scena u Hrvatskoj dobila mandat od građana da nešto poduzme. Da je onda organiziran prosvjed, mislim da bi mu se odazvao milijun ljudi. No, oni koji su vodili sindikate nisu tome bili dorasli.
Oni su i dalje na svojim mjestima. Da, mislim da je i to razlog što ne mogu mobilizirati nikoga mimo članstva. Kad su im se ljudi stavili na raspolaganje, osjetili su da su bili odbačeni. Kasnije se sindikalno čelništvo koncentriralo isključivo na probleme svog članstva i mislim da je i to greška. Građani traže kontrolni mehanizam za politiku, a mislim da će se to i desiti u budućnosti. Sindikati su logično na toj poziciji jer ne bi trebali imati aspiracije prema državnoj moći, iako smo, nažalost, imali i takve slučajeve. To nije nedopušteno ni nenormalno, ali stječe se dojam da su neke akcije netransparentne i da nisu u skladu s onim što proklamiraju. No, logično je da u budućnosti sindikati budu taj kontrolni mehanizam jer jedini imaju infrastrukturu i dovoljno su snažni za taj posao.
Farsa
Hoće li se to dogoditi s ovim čelništvom, ne znam, ali mislim da se to mora desiti. Imamo i problem parlamentarne demokracije, koji je širi opet od Hrvatske. Pokazalo se da je to jedna velika farsa. Govorilo se da to znači da će građani sudjelovati u vlasti, a to nije istina. Političari sami šalju poruke da će raditi što god hoće, a vi imate pravo samo zaokružiti na izborima. To su gluposti. U normalnim, razvijenim demokracijama ljudi imaju pravo svog zastupnika zvati svaki dan, a ne svake četiri godine. To su floskule koje nam prodaju nesposobni i korumpirani političari.
Kako se to mijenja? Mislim da nije došlo do homogeniziranja ljudi u socijalnim temama jer su građani već previše puta razočarani potezima naših sindikalnih središnjica. Posebno svime što se dogodilo nakon prikupljanja potpisa za referendum o Zakonu o radu. To je bio moment kad je sindikalna scena u Hrvatskoj dobila mandat od građana da nešto poduzme. Da je onda organiziran prosvjed, mislim da bi mu se odazvao milijun ljudi. No, oni koji su vodili sindikate nisu tome bili dorasli. Tako da se izgrade druge, snažnije institucije u društvu. Neorganizirani građani to ne mogu. Oni mogu vikati i prosvjedovati, ali to nije način. Treba postojati način da se Vlada smijeni. Naprimjer ovu Vladu treba smijeniti, a ne čekati četiri godine da bismo zaokružili nemamo pojma koga zato da bismo smijenili ove. Tako su i ovi došli na vlast.
Norveški sindikalac Asbjorn Wahl veliki je protivnik tog 'trećeg puta' koji je zavladao ekonomskim i radničkim životom u posljednjih nekoliko desetljeća. Kaže da su sindikati u političkoj i ideološkoj krizi, te da svjedočimo propasti društvenog ugovora. U SAD-u je naprimjer normalno da su menadžeri plaćeni i do 300 puta više od radnika i to se smatra zasluženim, pripisuje se valjda nadnaravnim moćima tih menadžera. A nije puno drugačije ni kod nas jer korporacije su države za sebe. Postoji li alternativa tom socijalnom dijalogu koji on kritizira, a koji ni nama nije donio osobito puno sreće? G. Wahla sam osobno upoznao i on je podržao štrajk u CA. I mislim da imamo problem što glumimo da imamo institucije kakve postoje na Zapadu, ali one ne funkcioniraju. Da imamo stvarni socijalni dijalog i tripartizam, bilo bi bolje, ali ih nemamo. Imamo gospodarsko-socijalna vijeća gdje se partneri sastaju, ali i dalje vlast odlučuje, poslodavci plaćaju, a predstavnici radnika dolaze kao dekor. Nema tog tripartitnog tijela u kojem radnici isto donose odluke. Tripartizam bi bio ozbiljan kad bi se odluke donosile konsenzusom i kad bi to bile prave odluke, a GSV je savjetodavan. Bio sam uključen u rad takvih tijela, recimo u Gradu Zagrebu, gdje sam tražio prije nekih 18 godina da se utemelji GSV.
Zašto više niste tamo? Novi sindikat ima svog predstavnika ondje, no nije ono što bi trebao biti. On možda radi bolje od državnog, ali ne funkcionira. Zapinjemo u Skupštini Grada. Smatram da bi stavovi GSV-a trebali biti obvezujući ili barem važni ondje. No, trenutačno smo u fazi da će se možda uvesti obveza da se vijećnike obavještava o stavovima GSV-a. Nadalje, ne znam zašto se ne mijenja poslovnik takvih tijela, kako bi primjerice predstavnik GSV-a mogao doći za govornicu Grada i obratiti se vijećnicima i javnosti. Sindikati u Gradu, dakle, nemaju pravo izaći sa svojim stavovima ondje gdje bi to moglo biti važno. Možemo sazvati konferenciju za medije, na koju dođu, barem u mom slučaju, jedan do dva novinara.
Zašto je interes tako mali? Mnoge su redakcije, pogotovo nakon akcije u Tvornici duhana Zagreb, zabranile da se uopće spominje Novi sindikat. Na kraju krajeva, to nije zanimljivo – pričamo o stavovima sindikata i radnika, a medijima je danas zanimljivije nešto drugo. Kroz medije nam je nametnut čudan mentalitet – u državi u kojoj se umalo nema što jesti, raspravlja se o glumcima, pjevačima, šoubiznisu. Ako ćete pogledati koje su danas glavne vijesti na portalima i u raznim novinama, vidjet ćete da to nema veze s prehranom, koja je jedan od glavnih problema građana. To se događa i u cijelom zapadnom svijetu. Nažalost, situacija u kojoj se nalazimo uzrokovana je ne samo našom lošom politikom, naša je politika samo proizvod i produžena ruka puno šire politike.
Što je onda s rješenjima? Nećemo ih naći unutar Hrvatske, posebno nakon ulaska u EU. Ja sam za to da se što prije povežemo sa sindikalnim pokretima vani, ali ne bilo kojim jer i ondje postoje birokratizirani sindikati koji u posljednjih 15 godina nisu vidjeli radnika i oni nam neće pomoći. No, ima sve više nevladinih udruga i sindikata koji se bave pravim stvarima, a moramo pokušati iznjedriti nešto novo. Nadalje, parlamentarna demokracija je u krizi i ona nije rješenje. Postavlja se pitanje što jest. Veseli me što se posljednjih nekoliko godina jedna velika grupa mlađih znanstvenika počela baviti društvenim danostima na kvalitetan način. Od njih očekujem da iznjedre prijedloge nečega normalnog kako bi društvo moglo funkcionirati. Ja se borim već 20 godina, ali gdje je smisao? Idem od kompanije do kompanije, nebitno je je li ona propala ili se spasila, ali isti političari i ista banda vodi državu, grad ili općinu. Ništa se ne mijenja.
Što se uopće može učiniti ako znamo da su pogoni proizvodne industrije uglavnom preseljeni u Kinu, Bangladeš i Indiju, gdje su radni uvjeti katastrofalni? Novi sindikat je jedina organizacija u Hrvatskoj koja se uključila u europsku mrežu nevladinih organizacija pod nazivom Clean Clothes Campaign (Kampanja čiste odjeće, op.a.), koja se bavi podrškom sindikatima i radničkim organizacijama u tzv. Trećem svijetu. Pokušava se pomoći radničkom pokretu u Aziji, Africi, istočnoj Europi, poglavito Bugarskoj, Srbiji, pa i Hrvatskoj. Cilj je da se na Zapadu prodaje što manje proizvoda koji se baziraju na jeftinoj radnoj snazi, a posebno na zlouporabi i iskorištavanju radnika.
Ali i tamo imate taj paradoks što te zemlje, kao i mi, vape za stranim investitorima kako bi bilo kakvog-takvog posla. Ali ne vapimo mi, vapi politika. Pazite, to je potpuno kriva postavka. Ja vapim za izgradnjom naših domaćih kompanija koje će raditi normalno, a koje su sustavno uništavane posljednjih 20 godina, od kada se radi na uništenju svega što je domaće i zdravo. Ova priča o stranim investicijama je priča o političarima jer tu postoje i dodatni interesi. Naravno da neću negirati da je svijet globaliziran, ali neću biti baš sretan ako će se recimo od Luke Rijeka napraviti ulaz Kine u Europu. A o tome se ozbiljno razmišlja i time nisam sretan. OK, Kina je postala gospodarski gigant, možda bi to bilo i dobro, no netko bi se ozbiljno morao upitati što bi još došlo s njihovim kapitalom.
Sve više vapimo za stranim investicijama. Nešto tu ne štima
Ne mislim da bi se zapošljavali samo hrvatski radnici i ne vjerujem da loše stvari ne bi nadjačale dobre. Generacija mladih ljudi mora stvoriti jedan koncept i onda da se za taj koncept idemo boriti. Ništa neće proći bez borbe jer ova etablirana politika neće svojevoljno napustiti svoje pozicije. Bio nam na vlasti Milanović ili Karamarko, nama je svejedno, oni će se mijenjati i javno međusobno napadati, a ja ne vidim razliku između jedne, druge i treće vlade. Posljedica svake vlade je sve lošije i lošije gospodarsko stanje u Hrvatskoj i sve više vapimo za uvjetima za strane investicije. Nešto tu ne štima.
Jedini logičan odgovor je da smanjimo plaće svima u Hrvatskoj. Ako ministar Linić tako kaže, onda mora da je to tako.
