Otišla je diva hrvatskog glumišta. Izvanredna glumica, prelijepa žena koja je pored fizičkog izgleda imala i Ťono neštoť posebno, onaj Ťstar qualityť po kojem se od Ťsamoť talentiranih i lijepih izdvajaju prave zvijezde. Od djevojke koja je debitirala u TV-drami ŤIvan Goran Kovačićť, preko zanosne ljepotice u ŤPadu Italijeť i mlade glumice koja se tvrdoglavo probijala kroz otpore na Akademiji, osvajačice kazališnih scena koju je najbolje okarakterizirao Kosta Spaić: ŤVas, Begovićka, znam, vi ste zvijezdať, pa sve do barunice Castelli-Glembay koju je valjda bila stvorena odigrati, mnoga su lica prelijepe žene s dugom plavom kosom, čija ljepota je oduzimala dah, a čiji talenat je mamio aplauze. Pored javnog Ena Begović je imala i privatno lice, bila je osoba koju su svi voljeli i kojima je mnogo značila u životu; gubitak onih s kojima je bila bliska veći je čak i od gubitka hrvatske kazališne i filmske publike. Nakon silnih preokreta u životu, jedne prometne nesreće s tragičnim ishodom, konačne osobne sreće i majčinstva u četrdesetoj, sve je prekinulo prevrtanje Jeep Cherokeeja pri odlasku na druženje s prijateljima. Žuta zgrada na Trgu maršala Tita, platna u kinima koja prikazuju domaće filmove, pulska Arena... na svim tim mjestima, kao i u srcu svih koji su je znali, ostaje praznina koju će biti teško popuniti. Jednostavno više nema Ene, jedne i jedine.
ŤKažu da još je lijepa i da ima stav, ali često i kad je vesela vidim sjenu tuge u njenim očima...ť
