Ministar pravosuđa OrsatMiljenić gostovao je u RTL-u Danas, prokomentirao spajanje općinskih i prekršajnih sudova za brži proces te objasnio zašto je Vladi toliko trebalo da počne s ovim reformama.
Ministre, danas ste dali jedno vrlo dobru dijagnozu
bolesnog stanja u hrvatskom pravosuđu, zašto vam je trebalo pune
dvije godine da skenirate stanje i još godinu da se reforma
zakotrlja?
Skeniranje stanja i najava svih ovih poteza postavljena je još u
Planu 21. Ako ga pročitate, vidjet ćete da točno ono što sam ja
izjavio je tamo zacrtano. Zašto smo čekali - jer smo cijelo
vrijeme na njemu radili.
Donijeli smo čitav niz zakona, od parničnog postupka, dok ZKP-a,
do prekršajnog, koji su zapravo bili priprema za ovo što smo
danas napravili. Drugo, bilo je potrebno napraviti sve potrebne
analize. Treće, imali smo veliki posao s monitoringom te
ispunjavanjem obaveza prema EU i četvrto, najvažnije, nismo imali
tehničkih preduvjeta jer se sustav informatike, koji je kičma
ovog projekta, tek sad završio. Tek kad smo stekli tehničke
uvjete, a to je sada, sada krećemo s ovim.
Ono što je vrlo važno, danas ste i Vi upozorili na to - vrlo je nepovoljna struktura zaposlenih u pravosuđu. Od 7500 zaposlenih u ovim sudovima gotovo 3500 čine zapisničari, daktilografi, upisničari. Može li se u 21. stoljeću to ipak riješiti nekim modernim tehnologijama, snimanjem, da ne treba toliko puno ljudi?
Ima sustava koji to tako riješavaju, imate sustava gdje suci sami pišu međutim većina ovih ljudi koje ste spomenuli nisu višak. Oni su jednostavno stavljeni i rade na mjestima gdje negdje imamo viška, negdje imamo manjka. Ideja je ovdje uravnoteženje sustava. Mi ne planiramo otpuštanja, mi planiramo prirodni odlazak u mirovinu, bilo kroz redovni tijek, bilo kroz dokup staža, ali znači ne nekakav nasilni prekid radnog odnosa. Za svakog će se naći mjesto. Jednostavno, nama se prečesto događa da na jednom mjestu imamo apsolutni manjak i zbog toga moramo raditi nova zapošljavanja, a negdje gdje imamo višak ne možemo raditi premještaj. Okrupnjavanjem, građani će dobiti bolju uslugu i to je bit svega ovoga. A suci, ako govorimo o sucima ili državnim odvjetnicima, a i službenici kroz to, će zapravo biti izjednačeni u svom radu jer aspurd je da vi danas za istu plaću na dva različita mjesta možda radite 300 ili 400 posto razlike u količini posla. To je ono što želimo izbjeći. To je za ljude koji rade u sustavu loše, a za građane još i gore jer zbog toga procesi dugo traju, zbog toga nisu ujednačena postupanja, jednostavno mi nemamo kvalitetu onu koju mi želimo postići.
Spomenuli ste ujednačena postupanja, hoće li nakon provođenja ove reforme biti moguće da u važnom slučaju kakav je primjerice, slučaj Perković-Mustač, jedan sud donese jednu odluku, drugi sud potpuno suprotnu?
Neću ni u jedan konkretni ulaziti. Svi predmeti koji su pred našim sudovima su važni za nekoga, dakle, nikad neću raditi tu razliku. Trebamo shvatiti da su sudovi neovisni u svom postupanju i uvijek je moguće da dva suda donesu različite odluke i različito gledaju. Idealno je kad možemo usklađivati sudsku praksu - to ćemo i napraviti kroz ovo, ali uvijek će biti predmeta gdje se to neće dogoditi iz bilo kojih razloga.
