„Biti će onako kako smo rekli da će biti“, odgovorio je Plenković na pitanje novinara hoće li hrvatski članovi Uprave Ine, u srijedu, 28. rujna 2022., na sjednici Nadzornog odbora biti smijenjeni bez otpremnina. Radi se o troje članova Uprave, Barbari Dorić, Darku Markotiću i Niki Daliću, kojima je premijer već od prvih nastupa oko slučaja pljačke plina iz Ine spretno prebacivao odgovornost.
Jest da ih je izabrala njegova Vlada – putem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, ali premijer Plenković je nakon prvih propitivanja o njegovoj političkoj odgovornosti i povezanosti cijele grupacije s HDZ-om, odlučio odgovornost „odrezati“ na razini Ine. Objavljivao je da će tražiti njihovu odgovornost, a izjavio je da je „zatečen njihovim ponašanjem“, da je zgrožen jer se „nitko od hrvatskih članova Ine nije ni oglasio u zadnja četiri tjedna“.
„Za mene je to diskvalifikatorni element i oni će biti razriješeni“, odgovorio je Plenković nakon sjednice Vlade prije tjedan dana, a tada je najavio i da postoji način da ih se razriješi bez otpremnina.
Martina i Niko Dalić
Dakle, premijer Andrej Plenković ostavljao je cijelo vrijeme dojam kao da niti nije pokušavao stupiti u kontakt s hrvatskom članovima Uprave, kao da je posve uvjerljivo da nitko iz Vlade, ili on osobno, njih nije ništa pitao, niti su oni ikog zvali. Premijer je zgroženo promatrao kako oni četiri tjedna šute.
No, koliko je to uopće uvjerljivo? Barbara Dorić i Darko Markotić slovili su za Ćorićev kadar, oni su bili svježe izabrani članovi Uprave u vrijeme ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, no, i Ćorić je bio izabranik jednog od ključnih Plenkovićevih savjetnika, Mate Granića – i mali su izgledi da ih je Ćorić birao sam, bez konzultacija s vrhom. No, ako i izuzmemo Barbaru Dorić i Markotića, kao „nove ljude“, teško je povjerovati da najstariji i najdugovječniji hrvatski član Uprave Ine, Niko Dalić, nije imamo nikakvu direktnu relaciju s premijerom. Radi se, naime, o suprugu Martine Dalić, bivše ministrice gospodarstva i potpredsjednice Vlade, jedne od najbližih suradnica Andreja Plenkovića iz onog posebno delikatnog vremena izrade lex Agrokor, a neslužbeno se saznaje da su i obiteljski prijatelji koji su se znali i neformalno družiti.
Član Uprave od 2011.
Niko Dalić je po struci geolog i u službenoj biografiji na stranicama Ine istaknuto je da je karijeru započeo još 1986. „na istražnim i proizvodnim projektima u Hrvatskoj“, a da je 1996. postao rukovoditelj poslovne jedinice zadužen za istočnu Slavoniju i Podravinu. Od 2005. do 2008. bio je na funkciji pomoćnika izvršnog direktora Naftaplina, a od 2008. do 2009. direktor je Sektora za istraživanje. Od lipnja 2009. bio je član Uprave u tvrtki Edina, zajedničkoj kompaniji Ine i talijanskog Edisona, a 2011. izabran je za člana Ine – i na tom je mjestu sve do današnjih dana.
Bilo je to vrijeme Vlade Jadranke Kosor u kojoj je za ministricu financija bila izabrana Martina Dalić, bivša državna tajnica u vrijeme ministra Ivana Šukera, a to je bio trenutak kada je ona ponovno ušla i u stranku, HDZ. Inače, i Šuker i Dalić su porijeklom iz Livna, i smatra se da je to bila poveznica, odnosno – da je u vrijeme svog najvećeg političkog utjecaja Ivan Šuker pomogao ponovnom povratku Martine Dalić i njezinog supruga u orbite kadroviranja za najunosnije i najutjecajnije pozicije.
No, nakon što je Martina Dalić napustila ministarstvo financija u vrijeme „afere Sanader“, i kratko bila u privatnoj, Partner banci, Jadranka Kosor koja je pokušala graditi novi postsanaderovski HDZ, vratila ju je na najjače moguće mjesto, a s obzirom da joj je Martina Dalić nudili i podršku u stranci, pretpostavlja se da je to bilo presudno i oko izbora njezinog supruga, Nike Dalića, na mjesto člana Uprave Ine. Naime, do tog trenutka on nije bio ni visokopozicioniran u menadžmentu Ine, niti je imao ozbiljnog upravljačkog iskustva. U javnosti se spekuliralo da će član Uprave postati poznati energetski stručnjak i bivši direktor Shella za Hrvatsku, Marko Skalicki, ali, iznenada je imenovan – Niko Dalić.
Niko Dalić je od 2011. do danas doista „preživio“ impresivan niz promjena vlada, ministara i različite turbulencije u odnosima između hrvatskih vlasnika i MOL-a. Iako je bio ostavština iz vremena HDZ-ove vlade nije smijenjen ni u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, kada je za energetiku bio zadužen HNS, odnosno Ivan Vrdoljak, koji će kasnije uostalom postati veliki zagovornik Andreja Plenkovića. Tada se, primjerice, spominjalo da Dalić nije formalno član HDZ-a, a zbog neslaganja s Tomislavom Karamarkom, Martina Dalić se 2014. formalno iščlanila iz stranke.
Jači i od sukoba interesa
A onda se nakon micanja Karamarka na čelo HDZ-a, a onda i Vlade, uspinje Andrej Plenković i Martina Dalić izabrana je ovaj puta na još jače i bolje ministarsko mjesto, dobiva resor gospodarstva, a vraća se i u HDZ. No, odmah počinju propitivanja o mogućem sukobu interesa jer je Ina upravo u resoru ministra gospodarstva, te je evidentno da je član Uprave Ine, njezin suprug Niko Dalić, njoj na neki način „podređen“. Ali Niko Dalić ostao je postojano član Uprave unatoč tome što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odlučilo da se radi o sukobu interesa, te unatoč čestom propitivanju opozicije o toj problematičnog relaciji, a dočekao je i zadnju „smjenu“ i izbor novih članova, kada dolaze Dorić i Markotić, te je ostao uz njih kao svojevrsni čuvar kontinuiteta.
Za Niku Dalića se definitivno može reći da je spretno izbjegavao bilo kakvo menadžersko eksponiranje, da je slušao naputke Vlade kada se od hrvatskih članova tražilo „rušenje kvoruma“ ili slično, ali postoji prešutno uvjerenje da u vrijeme Milanovićeve Vlade nije bio osobno uključivan u pozadinsko osmišljavanje strategije „borbe“ protiv MOL-a. Ipak ga se držalo malo po strani. Vrlo je izgledno da je on uspijevao graditi i solidne odnose s menadžmentom MOL-a, da je išao onom linijom nastojanja da se „nikome ne zamjeri“. Činjenica je da nije svjedočio ili sudjelovao na bilo koji drugi način niti u jednom procesu koji je hrvatska Vlada vodila protiv MOL-a. Nakon što je Martina Dalić podnijela ostavku na mjesto potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva zbog afere lex Agrokor, kada je zapravo žrtvovana da bi se maknuo fokus s Andreja Plenkovića, neko vrijeme se smatralo da nema šanse da Niko Dalić „bude maknut“ – jer naprosto premijer ima obavezu prema obitelji Dalić.
Zanimljivo je da je Niko Dalić počeo nastupati zadnjih godina i u javnosti više nego ikada ranije. Nalazimo ga kako pozira uz članove Bandićeve uprave kod Ininih donacija, a nastupa i na stručnim konferencijama. Recimo, u prosincu 2019. godine, nastupio je na konferenciji pod nazivom „Kud plovi hrvatski gospodarski brod“, na okruglom stolu zajedno s Draganom Kovačevićem, predsjednikom Uprave Janafa koji će biti naredne godine uhićen zbog korupcije, te Fabrisom Peruškom iz Fortenova grupe.
Niko Dalić je govorio o tome da će investicijski ciklus Ine u slijedećih pet godina iznositi oko 17 milijardi kuna, da će se ulagati u tradicionalno temeljno poslovanje, istraživanje nafte i plina, ali i u rafinerije. Najavio je modernizaciju riječke rafinerije, te da će „2023. godine riječka rafinerija biti jedna od najmodernijih u Europi, i generirati novu milijardu kuna EBITDA-e.“ Za sisačku rafineriju je Niko Dalić tada rekao da će se – transformirati. „Ide se i u transformaciju sisačke rafinerije, gdje se predviđaju i novi pogoni za maziva, a Sisak bi trebao postati moderno logističko središte.“, izjavio je Niko Dalić na konferenciji „Kuda plovi hrvatski gospodarski brod“. Hm, zar se iza stilskim figura o transformaciji ne krije zapravo priznanje posvemašnjeg nestanka rafinerije u Sisku?
A sada - šutnja
I kako je onda moguće da sada taj rječiti menadžer nije htio reći niti riječ? Istupiti u javnosti? Preko Jutarnjeg lista javnosti je javljeno iz povjerljivih izvora u Ini da hrvatski članovi Uprave koje je zbog šutnje prozvao i premijer, nisu mogli istupiti radi korporativnih pravila. No, ako se već tjednima poziva na njihove ostavke, ako im se najavljuje smjena, ako im se objavljuje da će ostati bez otpremnima, kako je moguće da nisu htjeli pojasniti što su znali ili nisu znali o pljački plina koju istražuje USKOK? Kako je moguće da ne žele govoriti o problemima u upravljanju Inom, problemima koje bi možda trebalo sada početi rješavati?
Hoće li htjeti govoriti pred Antikorupcijskim vijećem u Saboru ili će se i tu pozivati na poslovne tajne ili pak reći da oni više nisu ni na kakvoj funkciji? Jer od srijede, 28. rujna– rješavaju se tog tereta.
Po svemu sudeći, i u ovom kriznim trenucima za funkcioniranje Ine, i Barbara Dorić i Darko Markotić i senior Niko Dalić odlučili su se za čuvanje karijere. Ne žele poljuljati image čuvara poslovnih tajni, trpe poziciju koju im je dodijelio premijer osobno. Oni će biti šutljive „lutke za šutanje“ koje trebaju izdržati samo da ih se makne sa scene. Umjesto da se rasvijetli koliko su znali, ili ako nisu znali – kako je moguće da nisu znali – oni će ovjenčani „žrtvom“ korporativnih pravila pokušati otići u zaborav. Prevedeno, možemo očekivati troje novih konzultanata, eksperata za područje naftnog biznisa. Već sada se i za Barbaru Dorić i za Darka Markotića nagađa prema kojim bi privatnim igračima mogli naginjati i gdje bi mogli tražiti poslovnu budućnost (Dorić – PPD, Markotić – MOL?), a za Niku Dalića, kažu, ne treba brinuti jer mu je supruga „dobila“ vođenje moćne Podravke.
Drugim riječima, unatoč tome što će izgledno ostati bez otpremnina, nema sumnje da će svo troje hrvatskim članova Uprave iz vremena skandalozne pljačke plina, ostati i dalje aktivni na poslovnoj sceni, a mnogi od budućih aranžmana sigurno će im ovisiti i o snazi čuvanja „poslovnih tajni“.
