Tito 1942.

Moša Pijade i Josip Broz Tito

Josip Broz Tito 1931.

U jednoj njemačkoj bolnici su godinama poslije Laleviću prigovorili da je mrtvog čovjeka danima držao na respiratoru, na što je on rekao: "Ja sam mu skinuo aparate koji su ga držali na životu. Ni u šali se ne može reći da sam ga ja ubio. Deset minuta prije toga bio je mrtav. Nije mu bilo spasa."

Tito je uporno odbijao amputaciju dok je još bio pri svijesti, iako je bilo evidentno da je gangrena zahvatila lijevu potkoljenicu.

Liječnik Lalević je zatim rekao: "Čim smo stigli u Ljubljanu smo otišli odmah u Klinički centar i napravili snimke arterija na lijevoj nozi, a zatim otišli na Brdo kod Kranja. S obzirom na to da je situacija na arterijama bila loša, predložili smo predsjedniku operaciju, što je on odbio. Mi smo tada pozvali na konzultaciju profesore DeBakeya iz SAD-a i Knjazova iz Moskve. DeBakey je predložio amputaciju, a ako Tito ne pristane na to, ostavio nam je jednu protezu za premošćivanje krvnog suda, s malim izgledima na uspjeh. "

Zatim se zanio za prvakinjom newyorške Metropolitan opere Zagrepčankom Zinkom Kunc Milanov za koju Simčič piše da je 'njegov nikad ostvareni san – ljubav prema opernoj divi Zinki Kunc”. Navodno je na njezinu molbu streljanja bio pošteđen kasnije čuveni dirigent Lovro Matačić. Posljednjih godina života, iako je bio je u braku s Jovankom pripisivala mu se naklonost prema opernoj divi, Splićanki Gertrudi Munitić (a što je ona odlučno opovrgavala) i s maserkom Darjanom Grbić.