Nikada neću zaboraviti to buđenje. Imam lagan san i otvorio sam oči sekundu-dvije prije nego što je počelo tresti. Prizor koji sam onako bunovan vidio, uvijek ću pamtiti. Masivni garderobni ormar u spavaćoj sobi ljuljao se lijevo-desno, kao da je od kartona. Cijela soba podrhtavala je kao avion kad uđe u turbulenciju. Sve je histerično 'plesalo'. Žena se probudila, oboje smo uglas panično viknuli: "Potres!"
Još se treslo kada sam utrčao u dječju sobu. Kći, tada devetogodišnjakinja, je plakala, a sin, tada 14-godišnjak, zbunjen i još nerazbuđen gledao u mene. Zagrlio sam ih i stali smo svi u dovratak. Čuo se zvuk koji također nikada neću zaboraviti, pucanje u zidovima zvučalo je kao da netko lomi suhe grane. Žbuka je otpala sa zidova i stropova u svim prostorijama. Kao u polusnu, znali smo što se dogodilo, ali ne i što bismo trebali sljedeće učiniti ni jesmo li na sigurnom mjestu (zgrada je jedna od onih donjogradskih, stara skoro stotinu godina).
Šture prve informacije i aftershock u 7.01
Podrhtavanje je prestalo. S police u dnevnoj sobi popadale su knjige, otpale žbuke bilo je posvuda, u činilo se da su zidovi popucali po šavovima. Nekoliko sati kasnije, kada se opet vratimo u stan, shvatit ćemo da su to samo bile površinske pukotine i da, srećom, osim otpale žbuke nije bilo težih posljedica. Tada ćemo saznati i da se urušio krov zgrade u kojoj živimo, a s njim i dimnjaci.
Mačku smo pronašli ispod kauča u dnevnoj sobi i jedva je preplašenu izvukli otamo. Tražio sam vijesti na mobitelu: gdje je bio epicentar, koliko je potres bio jak? Informacije su još bile šture, prvi podaci o jačini potresa poslovično veći od stvarnog. U ruksake smo nagurali najvažnije što je došlo pod ruku. Onda se ponovno zatreslo. Tada je trebalo nekoliko desetaka sekundi da zavrnemo glavni ventil plina, zaključamo stan, sjurimo se stubištem i izađemo na ulicu punu jednako ružno razbuđenih i prestrašenih ljudi. Crijep s krova pao je na vjetrobransko staklo susjedova automobila i razmrvio ga. Naš je automobil bio odmah iza, netaknut. Odvezli smo se do najbližeg parkirališta, na Trgu Francuske Republike. Tamo je čistina, nema zgrada uokolo, ničega što može pasti na glavu.
Zurio sam u mobitel. Informacije su tada počele navirati.
Stožer traži držanje razmaka zbog virusa
Zatreslo se tog 22. ožujka prije tri godine, te prve nedjelje u pandemijskom lockdownu, u 6 sati 24 minute i dvije sekunde, snagom od 5,5 stupnjeva po Richteru, koja će kasnije biti korigirana na danas službenih 5,4 stupnja. Onaj prvi naknadni udar od 5,0 stupnjeva uslijedio je u 7.01. Do kraja dana Zagreb i okolicu zatreslo je još šest potresa jačih od 2,5 stupnjeva po Richteru. I deseci manjih.
Već prije tog drugog naknadnog potresa, javljeno je da je oštećena katedrala i da su stradali neki automobili u središtu grada. I da je epicentar potresa bio u Markuševcu, na dubini od 10 kilometara te da se osjetio diljem Hrvatske. U 7.15, nakon onog drugog potresa, MUP je poslao upozorenje građanima koji su izašli iz stanova i kuća: "Udaljite se od građevina bez obzira jesu li oštećene ili ne. Udaljite se od električnih stupova ili kabela."
Kalinić nije bezrazložno 'dizao paniku'
Povrh svega, na snazi je bio lockdown, a tada nepoznat virus navodno je kružio okolo. Stoga je Ravnateljstvo civilne zaštite poručilo: "Držite razmak na otvorenom od najmanje jedan metar. Koristite zaštitne maske." Ne sjećam se da se itko koga sam tada vidio oko sebe, pridržavao toga.
Iz Plinare su pozvali građane da zatvore plin i jave im ako osjete miris plina.
U 7.50 oglasio se čovjek kojemu su dotad spočitavali da je prečesto i predramatično, dižući nepotrebnu paniku, upozoravao na ono što se tog jutra doista dogodilo. Pavle Kalinić, pročelnik gradskog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, donio je prvu nešto konkretniju informaciju toga jutra: U središtu grada zabilježene su materijalne štete, a u dijelovima grada nema struje i vode. Civilna zaštita je podignuta, a dojava o žrtvama u tom trenutku nije bilo.
Poginula djevojčica iz Đorđićeve ulice
Oko 8.15 stiže informacija da je u potresu ozlijeđeno jedno dijete. Nažalost, ubrzo će se doznati da je to bila 15-godišnja Anamarija Carević iz Đorđićeve ulice. Otac ju je uspio reanimirati prije dolaska Hitne pomoći, ali djevojčica je, nažalost, preminula u Dječjoj bolnici u Klaićevoj ulici sljedećeg dana. Bila je jedina koja je izgubila život u tom potresu.
Oko 8.30 seizmolozi, koji će otad, a naročito nakon potresa na Baniji koncem iste godine, silom (ne)prilika postati medijske zvijezde, počeli su tumačiti da će idućih dana, tjedana, mjeseci pa čak i godina slijediti naknadni udari, ali da potres nije bio jači od onog "velikog" zagrebačkog iz 1880. godine.
Prije 9 sati ponovno se oglasio Kalinić.
"Ne ulazite u kuće, budite vani. Civilna zaštita, tri tisuće ljudi je za sada dignuto. Diže se ostatak i preuzimamo brigu o svima vama”, poručio je u eteru Radija Sljeme.
Državni vrh na okupu, ministar 'digao' vojsku
Oko 9 sati javlja se i tadašnji gradonačelnik Milan Bandić. Najavljuje izvanrednu sjednicu Nacionalnog kriznog stožera na koju dolazi cijeli državni vrh, uključujući premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića.
"Trebamo donijeti mjere i ljude primiriti", rekao je Bandić.
U 9.15 ravnatelj Civilne zaštite Damir Trut izjavljuje da ima ozlijeđenih u potresu, ali ne mnogo i da nije riječ o težim ozljedama. Tek kasnije će se saznati za nesretnu djevojčicu iz Đorđićeve.
U 9.45 tadašnji ministar obrane Damir Krstičević kaže da je zapovijedio angažiranje vojske.
"Svi su u pogonu. Dao sam zapovijed da se digne Hrvatska vojska i za kojih sat vremena bit ćemo na raspolaganju pružiti pomoć Zagrebu", rekao je.
Do 11 sati još tri jača naknadna potresa
Oko 10 sati prvu izjavu daje i premijer Plenković.
"Ovo je najjači potres u Zagrebu u zadnjih 140 godina. Postoje brojna oštećenja na zgradama, pozivamo sve građane na oprez. Preporučit ćemo da većina građana bude ispred svojih zgrada i drže razmak onako kako je bila preporuka stožera civilne zaštite. Angažirali smo Hrvatsku vojsku i sve službe Grada Zagreba da krenu u raščišćavanje. Apeliram na ljude da zadrže pribranost. Sve službe radit će koordinirano i brzo", poručio je.
Do 11 sati još tri potresa jačine oko 3 stupnja po Richteru pojačavaju nemir. Oko 11 sati stiže vijest da je teže oštećena i zgrada Hrvatskog sabora na Markovu trgu. U 11.30 ponovno se oglasio gradonačelnik.
"Osamdeset posto Zagrepčana stanuje u objektima koji imaju armiranu betonsku konstrukciju i ja ih molim da se vrate u svoje domove. Morao bi se dogoditi dvostruko jači potres da se te zgrade poruše. To se u povijesti nikad nije dogodilo. Ostalih 20 posto građana, koji stanuju u starijim objektima koji nemaju armiranu betonsku konstrukciju, neka sluša savjete statičara i postupno se vraća u svoje objekte. Za objekte za koje statičari procijene da nisu sigurni, morat će se vidjeti kako će ti ljudi biti zbrinuti", rekao je Bandić.
Statičari pregledavaju zgrade, BBB-ovci evakuiraju bolnice
Već nekoliko sati nakon potresa na gradske su ulice izašli građevinski stručnjaci, statičari, koji su od zgrade do zgrade obavljali brzu procjenu oštećenja i ovisno o tome ostavljali zelene, žute ili crvene etikete - uporabljivo, privremeno uporabljivo ili neuporabljivo. Građanima čije su zgrade dobile crvene naljepnice osiguran je privremeni smještaj u studentskom domu Cvjetno naselje.
Od bolnica u gradu najviše je stradala stara zgrada na Šalati iz koje su evakuirani pacijenti. Djeca iz Klinike za porode u Petrovoj zbrinuta su u KB-u Dubrava, a trudnice u ostalim dijelovima bolnice koji su sigurni. U evakuaciji Petrove bolnice, ali i Klinike za plućne bolesti Jordanovac pomagali su Bad Blue Boysi. Bio je to jedan od upečatljivijih prizora tog dana. Doznali smo tada da se sa zagrebačke katedrale odlomio južni toranj i da je srušen dio zvonika u visini od 10 metara.
Podjela obroka i poruke podrške sa svih strana
Iza podneva stiže vijest da je za one koji ne mogu u svoje domove organizirana podjela obroka na Zrinjevcu, na Mažuranićevom trgu i na Trgu dr. Franje Tuđmana.
Poslijepodne tog dana biva mirnije. Ja i moji raščišćavamo stan. Utvrđujemo da oštećenja nisu veća i teža.
Pristižu poruke podrške iz drugih krajeva Hrvatske i iz susjednih zemalja, Europe i svijeta. podršku i suosjećanje izražavaju mnogi, od gradonačelnika Splita do pape Franje. Uvečer, administratori Facebook grupe "Ne davimo Beograd" pozivaju Beograđane da sa svojih prozora (lockdown je) zaplješću za Zagreb. Slični prizori s prozora stižu i iz Novog Sada i Sarajeva.
Prvi podaci o ozlijeđenima i oštećenim zgradama
Do večeri informacije i brojke postaju puno konkretnije, a stanje u potresenom gradu jasnije. Prema službenim podacima, poginula je jedna osoba, a 27 je ozlijeđeno. Uništeno je 66 objekata, a oštećeno 600 zgrada i 23 automobila. Mnoge ulice u središtu grada zatrpane su komadima fasada, ciglama i crijepovima. Konstatira se sreća u nesreći što su zbog proglašenih protuepidemijskih mjera bili zatvoreni kafići i noćni klubovi pa u rano jutro, kada se zatreslo, nije bilo nikoga na ulicama.
Objavljeno je da je u mjestima oko epicentra potresa (Podsljeme, Markuševec, Čučerje, Vugrovec, Kašina, Medvedski Breg, Trnava, Popovec i Vidovec) do neuporabljivosti oštećeno oko 500 objekata.
Bandić: Došao je red da i mi ovo moramo doživjeti
Te večeri gradonačelnik Bandić najavljuje kako će sutradan proglasiti elementarnu nepogodu "da se može formirati fond i sanirati šteta građanima".
"Ovo gledam kao prvi čovjek grada sa žaljenjem, ali na neke stvari ne možete utjecati. Došao je na nas očito red da ovo moramo doživjeti. Oporavili smo se nakon ratova, oporavit ćemo se i nakon korone i potresa i posljedica potresa", rekao je Bandić te večeri za RTL.
Navečer smo zaspali nikad umorniji, ali znajući da se nećemo naspavati. Buđenja i trzanja na svaki drhtaj, stvarni ili umišljeni, postala su svakodnevna i svakonoćna. Postpotresne traume taman su počele iščezavati kada se dogodio i potres na Baniji, ali i one vremenom iščezavaju. No ne i one izazvane spoznajom da obnova ni ondje ni u Zagrebu i okolici ide strahovito sporo.
