"O tome niti sam razmišljao niti sam bio u poziciji razmišljati", odgovorio je Ivan Penava na pitanje ima li ambicije preuzeti čelno mjesto Domovinskog pokreta nakon ostavke Miroslava Škore u razgovoru za RTL, no ipak je nastojao smiriti loptu, naglašavao je da postoje stranačke procedure, da je pred strankom razdoblje konsolidacije, utvrđivanja smjera "kako dalje", a onda i izbor novog čelnog čovjeka. Do tada je broj jedan dosadašnji Škorin zamjenik, Mario Radić, nesumnjivo ključna figura Domovinskog pokreta, no on tvrdi da se osobno niti neće kandidirati.
Iako su i mnogi članovi i simpatizeri odmah izgovarali da bi za Domovinski pokret bilo najbolje da ga preuzme Ivan Penava jer se dokazao i na izborima i smatra ga se jednim od najpopularnijih lidera desnice, činjenica je da u njegovu slučaju put do čelne pozicije Domovinskog pokreta nipošto nije jednostavan.
Formalno gledano, Ivan Penava nije član Domovinskog pokreta, nakon što je napustio HDZ, ušao je u Sabor s liste Domovinskog pokreta, ali kao – nezavisni. Također, uoči lokalnih izbora Penava je otišao korak dalje, osnovao je vlastitu stranku, "Ivan Penava – nezavisna lista". Nikada nije bježao od toga da je blizak s Domovinskim pokretom, a Mario Radić, moćni slavonski poduzetnik i kreator Domovinskog pokreta, i njega je predstavljao kao svog prijatelja, ali činjenica je da je Penava ipak ostavljao zadršku. Mogao je ući u Domovinski pokret, ali ipak nije. Također, nakon čudne ostavke Miroslava Škore oko kojeg su se okupljali simpatizeri Domovinskog pokreta i zato jer je popularni pjevač domoljubnih budnica, onaj koji dolazi za novog predsjednika morat će se nositi i s nužnim usporedbama s njim, ali i potencijalnim sumnjama da je sudjelovao u njegovu rušenju. Penava je, međutim, nakon što se unutar HDZ-a otvoreno sukobio s Plenkovićem – i izgubio – postao mnogo oprezniji. On je postao ikona unutarstranačkog otpora Plenkoviću jer je nakon izlaska politički preživio i uspio i bez HDZ-a i unatoč snažnoj HDZ-ovoj protukampanji protiv njega ponovno osvojiti Vukovar. S obzirom na to da ga je podržavao Domovinski pokret, njegov uspjeh u Vukovaru smatrao se uspjehom Domovinskog pokreta, no, dakako, teško je mjerljivo što je tu bilo presudno, Penavina osobna snaga u Vukovaru ili podrška Domovinskog pokreta.
Vrlo oprezni Penava
Zanimljivo je da Penava nije htio niti žestoko uzvratiti Vesni Vučemilović, sestri Miroslava Škore i istaknutoj članici Domovinskog pokreta koja i dalje zaziva Škorin povratak, iako je njegov mogući izbor prokomentirala riječima da bi on bio "grobar stranke". Rekao je da je dobar s njom, da ne želi to komentirati – i tako zapravo poručio da on ne želi sudjelovati ni u kakvim "prljavim igrama" koje se zbivaju u pozadini Škorine ostavke.
Penava kao da ne želi biti doživljen kao onaj tko bi se gurao za čelno mjesto u tim nerazjašnjenim pozadinskim manevrima, ali očigledno niti ne želi zatvoriti vrata mogućim razgovorima.
S druge strane, osnivač Domovinskog pokreta i moćni poduzetnik, v.d. predsjednik Domovinskog pokreta, Mario Radić, našao se u poziciji da mora dokazati da stranka može preživjeti i živjeti i bez karizmatičnog Miroslava Škore. Iako je Penavu više puta predstavljao kao prijatelja i njemu je jasno da su razgovori s njim mnogo kompliciraniji nego s nekim tko je unutar Domovinskog pokreta, tko je u njegovu najbližem krugu.
Osim toga, valja naglasiti da je Mario Radić, u svojoj prvoj izjavi nakon Škorine ostavke, u kojoj je rezolutno ustvrdio da njemu ne pada napamet da se kandidira za predsjednika, najavio da će "novi predsjednik Domovinskog pokreta biti osoba koja okuplja, osoba koja zrači pobjedničkim mentalitetom i koja će beskompromisno zastupati naše političke vrijednosti, braniti naš svjetonazor i još više podići rejting Domovinskog pokreta". Iz ovoga da će to biti "osoba koja okuplja" mnogi su iščitali da se traži osoba koja nije tako žestoko desno kao Penava, možda netko kao – Igor Peternel.
Peternelov doprinos kriznom komuniciranju
Činjenica je da je upravo Igor Peternel vrlo aktivno pomagao u komunikaciji s medijima u ovom kriznom trenutku za Domovinski pokret i da je vješto balansirao između "razumijevanja" prema Škorinoj ostavci, ali niti u jednom trenutku nije doveo u pitanje poziciju i ovlasti Marija Radića, a prozivke Vesne Vučemilović je eliminirao tako da ih je klasificirao kao "emotivne". Politička karijera ovog doktora kemije vrluda od ljevice u ranoj mladosti do desnice – u vrijeme kada je kao potpredsjednik HHO-a počeo intenzivnije nastupati u medijima, no Domovinskom pokretu se pridružio rano i danas je član Predsjedništva stranke, a zaposlen je u Saboru – kao predstojnik Ureda potpredsjednika Sabora, Miroslava Škore. Dok su tvrđi članovi stranke uglavnom nastupali u "Bujici", Peternel i Vesna Vučemilović su bili više zaduženi za "mainstream" medije. I to je bio put za sve veću Peternelovu vidljivost i utjecaj, i među članstvom i u široj javnosti.
Iako se u prvim spekulacijama pojavilo i ime Stipe Mlinarića-Ćipe, poznatog vukovarskog branitelja koji je preživio i devet mjeseci logora, saborskog zastupnika koji udara na Plenkovićev HDZ upravo oko braniteljskih tema i pitanja Domovinskog rata, on sam je već odbacio tu mogućnost, a i on bi zapravo značio još više od Penave zatvaranje stranke na krajnje desno. No, i on je u prvim medijskim nastupima pokazao jasnu lojalnost prema stranačkoj proceduri, odnosno – timu Marija Radića. Što i ne čudi, jer je u Sabor došao kao zamjena za jednog od ključnih osnivača Domovinskog pokreta, Krešimira Bubala.
Bubalo kao spasonosni džoker
A upravo bi ova situacija mogla biti presudna da se Krešimir Bubalo koji je nakon parlamentarnih izbora ipak odlučio da će radije ostati u poslovnim vodama, te je nakon smjene Jurice Lovrinčevića u Pevexu izabran za predsjednika uprave tog uspješnog trgovačkog lanca – ponovno skrene u politiku.
Krešimir Bubalo bi sada sigurno mogao biti taj spasonosni "džoker zovi" za Marija Radića.
Dugogodišnji političar, jedan od najistaknutijih u nekad moćnoj slavonskoj stranci, HDSSB-u, u vrijeme kada ju je vodio Branimir Glavaš, ali i kasnije, nakon Glavaševa bijega u BiH zbog optužnice za ratni zločin. Godine 2004. izabran je za župana Osječko-baranjske županije, a 2009. postaje gradonačelnik Osijeka, no 2013. ga u drugom krugu pobjeđuje nezavisni Ivica Vrkić. Bubalo se tada prebacio u poslovne vode, sudjeluje u preuzimanju tvrtke Pevec, a zajedno s Marijem Radićem – koji sada s Pavlom Vujnovcem drži većinski udio u Pevexu – upušta se u osnivanje Domovinskog pokreta izraslog na podršci Miroslavu Škori u predsjedničkim izborima.
Uoči prošlih parlamentarnih izbora, kada je Domovinski pokret smjerao osvojiti vlast ili barem ući u koaliciju s HDZ-om u kojoj bi Domovinski mogao dobiti željene resore, upravo se ime Krešimira Bubala spominjalo kao ime novog ministra gospodarstva.
No, Domovinski nije uspio uhvatiti dovoljno zastupničkih mjesta da bi diktirao sastav Vlade i Bubalo se povlači ponovno u biznis, na mjesto člana Uprave Pevexa, a onda nakon što je Mario Radić izgurao svog dugogodišnjeg poslovnog partnera, Juricu Lovrinčevića, s mjesta predsjednika uprave, uoči lokalnih izbora, Bubalo postaje i predsjednik uprave.
On nesumnjivo ima značajno političko iskustvo, zna nastupati, ima i braniteljskog staža, uvijek je bio i ostao desno, ali činjenica je da je sada ipak bio dulje vrijeme na "pozadinskoj poziciji", gotovo posve nevidljiv u široj javnosti. Ako uskoro krenu manevri za povećavanje njegove medijske vidljivosti, ako se ponovno ubaci u političku arenu – to bi mogao biti znak da je Krešimir Bubalo spreman i za novu političku akciju.
Jedno je sigurno, tko god se primi vođenja Domovinskog pokreta nakon Škore morat će se boriti i protiv uvjerenja da nakon Škore nitko ne može biti tako dobar kao Škoro. Ali sudeći po tome što, osim Škorine sestre, iz dubine Domovinskog pokreta ne dominira glas pobune protiv osnivačkog tima predvođenog Marijem Radićem – nema sumnje da će Domovinski pokret krenuti u svoju prvu veliku transformaciju, u postškoro fazu.
