U Hrvatskoj bi u travnju trebao početi popis stanovništva. Njime će se vidjeti kakva je šteta nanesena našoj populaciji u proteklih 10 godina iseljavanjem i starenjem, ali i povećanom smrtnošću zbog pandemije koronavirusa. Demograf Anđelko Akrap je na N1 ponovio kako jednostavna računica pokazuje da nas ima manje od četiri milijuna.
“Bitna je dobna struktura stanovništva. Od popisa 2011. godine do ove godine 141.000 je više ljudi umrlo nego što ih se rodilo. Prema međunarodnim statistikama više je od 340.000 iseljenih. No Državni zavod za statistiku (DZS) koristi staru metodologiju – ako se netko odjavi, bilježe kao da je odjavljen, a ako ne, onda nije odjavljen i tu živi. I iz Zavoda znaju da brojke nisu realne”, ističe Akrap.
Njegov kolega Stjepan Šterc tvrdi da u DZS-u uporno dižu broj stanovnika iznad četiri milijuna, kao da se radi o političkoj granici ispod koje se ne smije ići. Dodao je kako se u popisu 2011. popisivalo i fiktivne stanovnike, odnosno ljude koji rade u Hrvatskoj, a tu ne žive, one koji se nisu odjavili i one koji su iz BiH, ali se ovdje smiju prijaviti.
“Kada iznosimo stavove, imamo osjećaj odgovornosti. Na temelju popisa stanovništva donose se političke odluke, i zato je to osjetljivo područje. Imamo u vidu političku odgovornost, ali bi to trebali u vidu imati i političari. Metodologija kojom se radi popis mi nije poznata. Ne želim omalovažavati rad DZS-a, no ako se preko aplikacija može prijaviti, od bilo gdje… Svatko se može prijaviti, ne znam kako će se izdvojiti oni koji već 10 godina ne žive ovdje. Demografska situacija je loša, a mi govorimo o realnom stanju. Građani se iseljavaju, a time se gubi osnova za razvoj”, rekao je Akrap.
Nerealan baby boom
Popis je, dodao je Akrap, važan i zbog toga jer se "sada prave projekcije koliko će biti radne snage, koliko će biti umirovljenika i na tom se temelju grade planovi, ukupni razvoj zemlje. Zato se treba znati koliko ljudi tu ukupno živi i radi." Dodao je kako je bilanca iseljavanja za vrijeme pandemije bila manja, a useljavanje veliko, što je pojava koja se obično događa u prostorima koji gube stanovništvo. Pandemija je naštetila našoj populaciji i zbog toga što ljudi u krizama odgađaju stvaranje potomstva, tako da su teze o "postkorona baby boomu" pale u vodu.
“Bilo je nerealno očekivati baby boom, jer financijska nesigurnost uvijek donosi takve rezultate. I u skorijoj budućnosti bi se takva situacija mogla nastaviti događati”, rekao je Akrap, a Šterc je dodao da su pandemije i ratovi najdestruktivniji faktori za stvaranje potomstva. “I sada je došla kriza, pa je bilo jasno da se baby boom neće dogoditi. Teško da se to u skorije vrijeme može očekivati. Naši su trendovi u zadnjih šest godina bili da se 16.000 ljudi godišnje manje rodi nego što umre, a prošle godine to je bilo 21.000”, rekao je Šterc.
Govoreći o pandemiji, demografi su naglasili kako je smrtnost povezana i sa strukturom stanovništva, koja je kod nas starija. “U prosincu je umrlo oko 7500 ljudi, a prije par godina smo imali 6500 mjesečno, brojku na koju nismo reagirali. Mi na smrtnost ne reagiramo, a kada napravimo projekciju za budućnost, teško je očekivati da ćemo nakon završetka krize se naglo dići”, rekao je Šterc, ističući da smo među najstarijim nacijama u svijetu, na što Akrap dodaje kako smo po tom kriteriju sedmi u svijetu.
“Na svijetu smo najugroženije područje. Zapadne države imigracijom i silnim mjerama obnavljaju svoje stanovništvo. Ne znam da neka zemlja ima snažniji napredak ako ima pad broja stanovnika. No imigrantima nije moguće riješiti sve probleme”, ističe Anđelko Akrap, a Stjepan Šterc se nadovezao: "Utjecaj stanovništva na ekonomiju je izravan. Kako je moguće da se bilo kojim ekonomskim planovima kao temelj ne nalazi stanovništvo? Ono je ključni faktor. Migracije prema Europi pokazale su da se nedostatak radne sage neće moći samo tako nadoknaditi.”
Stvaranje podloge za razvoj cjelokupnog društva
Stručnjaci su ponovili kako demografija nije samo popisivanje stanovništva, već stvaranje podloge za razvoj cjelokupnog društva. Stoga su Akrap i Šterc uputili kritike prema dosadašnjem ophođenju prema demografskoj politici te dali smjernice što i kako bi se trebalo učiniti u narednom razdoblju.
“1991. godine u radnom kontingentu bilo je tri milijuna, a danas je dva i pol milijuna ljudi. Kada se rade strategije gospodarskog razvoja, mi ih nemamo dugoročno. Prvo se prave projekcije buduće radne snage, za 2030..-2050., pa se vidi što se može s radnom snagom učiniti. To je ono što Hrvatska mora učiniti, napraviti dugoročnu strategiju. Nema dovoljno priljeva u radnu dob, koliko je radne snage potrebno Hrvatskoj. Zapadne zemlje trebaju puno uslužne radne snage, to je radno intenzivna djelatnost. Oni rade tržište radne snage, uvode radnu snagu koja im je najprihvatljivija i koja zahtijeva najmanje troškove integracije”, rekao je Akrap.
“U Hrvatskoj je realnost da je izlazak iz radne skupine sa 65 godina. U temelju svih migracija su radna, stambena, financijska pitanja. No u Hrvatskoj se javljaju i drugi faktori – nesigurnost, način upravljanja zemljom, želja za boljom budućnosti. Mi nismo napravili dobar model populacijske politike. Imamo tehničke mjere – dječji doplatak, rodiljne naknade… Potrebni su komplementarni modeli, mora se riješiti centralizacija zemlje. Ima područja u kojima nema mladih ljudi. Mislim da se ništa neće dogoditi dok se porezni poticaji ne usmjere. Samo su potrebne hrabre političke odluke, ništa drugo”, nadovezao se Šterc.
Potresi koji su zahvatili Baniju potaknuli su odlazak dijela stanovništva koji je ostao bez krova nad glavom. No, pitanje je hoće li se vratiti kada im kuće budu obnovljene.
“Da je to samo Banija… Lika, kontinentalna Dalmacija, Gorski kotar, Slavonija… To je pustoš. Svi ti procesi započeli su šezdesetih godina. Sisačko – moslavačka županija imala je 210.000 stanovnika po popisu, a sada je, po procjenama to 140.000. Nakon rata dio stanovništva je iz banjalučkog kraja tamo naseljeno, no dio je otišao ka zapadu, nije ih se uspjelo zadržati. Tamo je potrebna snažna intervencija države. Zagreb treba prebacivati neke djelatnosti koje su visoko akumulativne u taj prostor. To nije toliko neostvarivo. Potrebna je snažna politička volja”, rekao je Akrap.
Šterc, pak, ističe da bi liječnik, primjerice u Petrinji, trebao imati od 50 do 100 posto veću plaću od liječnika u Zagrebu. Upitao se zašto bi se porezom opterećivalo one koji na tom prostoru posluju ili otvaraju djelatnosti. Veliki je problem i rast prigradskih prostora, odnosno to što su migracije unutar zemlje usmjerene prema velikim gradovima.
“Split i priobalje ispraznili su kontinentalno zaleđe, Zagreb dobiva... Gradovi su isisali radnu snagu i pitanje je čime razvijati prostor. Država ima određena važna geostrateška područja”, kazao je Akrap, a Šterc dodao: "U lokalnim sredinama se ne može čekati da se donese neka strategija i donijeli su niz stimulativnih mjera, koje su pokazale rezultate. Nisu čekali nacionalnu razinu, a kada bi se spojile odluke jednih i drugih došlo bi do pravog napretka.”
Odgađanje problema europskim novcem
Na tom tragu demografi ističu daljnje korake koje je potrebno poduzeti. “To mora biti komplementarno. Nacionalna strategija nije ključan dokument koji je trebao biti donesen. Pitanje je kako doći do novca da se država demografski spasi. Mi nemamo baš strane investicije. Mi mirno promatramo procese koji se događaju i destruiraju zemlju. Ne može se samo regrutirati stranačka vojska za donošenje strategija – bez širine, znanja, stručnosti – demografi moraju biti upleteni u projekt. Odluke se ne mogu donositi na temelju političkog osjećaja, struka mora biti upletena”, naglasio je Stjepan Šterc.
“Stalno se kreiraju novi dokumenti. Billi su jedan 1996. godine, pa 2003. godine, a potom još dva… To je odgađanje problema. Ne želim nikoga uvrijediti, ali hrvatsko društvo nije svjesno. Političari rade što mogu da se zadrže na vlasti, a oni koji ovo iznose doživljavaju da ih trenutni političari doživljavaju kao neprijatelje. Što meni znači tko je na vlasti, ako donosi politiku koja je dobra za budući razvoj? Struku vrijeđa ako se na nju gleda s ismijavanjem. Kada smo govorili da će biti nedostatka radne snage, nije nam se vjerovalo. Dugo je bilo viška radne snage, a sada imamo manjak radne snage. Stalno pričamo, govorimo o demografskim problemima… No ne kreću u demografske obnove jer su spori rezultati”, rekao je Akrap.
Dodao je kako se u Hrvatskoj i dalje vuku negativni repovi oko ulaganja naših iseljenika u devedesetima koji su osjetili lošu poduzetničku i društvenu klimu. Dodao je kako se razvoj zemlje ne može temeljiti na Europskim fondovima, već se mora stvoriti politika zadržavanja radne snage.
“Zapad neće odustati od uvoza radne snage. U Hrvatskoj stan mora biti dostupan mladom čovjeku, to je temeljno. Prisutan je bio problem i rada na određeno – ako mlad čovjek radi na određeno nije siguran u svoju budućnost. Treba planirati razvitak u Baniji. Ne mogu se svi baviti poljoprivredom. Zagreb dio djelatnosti mora prebaciti u taj dio”, rekao je Akrap, a Šterc je dodao da ljudima treba ostaviti novac.
“Težak će biti gospodarski izlaz iz ove situacije, ali i demografski. Poslodavci stalno apeliraju da im maknu parafiskalne namete. Načelnici su govorili da bi znali upravljati kvalitetnije novcem kada bi oni njime mogli upravljati. Sve što se govori na javnoj sceni, ne vide se na terenu. Ne može se razvoj zemlje temeljiti na fondovima, nego na širini ljudskih potencijala", naglasio je on.
Obojica se slažu kako bi pad broja novorođenih u ovoj godini mogao biti nastavljen te da mora postojati mnoštvo demografskih mjera te omogućiti ljudima prihvaćanje različitih načina razvoja.
