S Marinom Tkalec, višom znanstvenom suradnicom s Ekonomskog instituta u Zagrebu razgovarali smo o ovogodišnjim rezultatima u hrvatskom turizmu, uvođenju eura, o cjelogodišnjem turizmu, o borbi protiv apartmanizacije koji je najavila ministrica turizma, ali i o tome zašto si pola stanovnika Hrvatske više ne može priuštiti ni tjedan dana odlaska na more.
NET.HR: Iz dana u dan se mjeri hoće li turistička sezona u Hrvatskoj ove 2022. biti bolja od rekordne 2019. na temelju pokazatelja broja dolazaka i broja noćenja. Dakako, radi se o milijunskim brojkama. Kakav je vaš stav: može li se na temelju tih pokazatelja zaključivati je li turistička sezona bolja ili lošija?
TKALEC: Sigurno da broj dolazaka i noćenja korelira s time koliko je sezona uspješna. Radi se o lako razumljivim i dostupnim podacima koji se objavljuju u vrlo kratkom vremenskom roku, a i dostupni su nam od 1973. što se ne može reći za ijedan drugi statistički podatak. Osim tih pokazatelja bilo bi dobro pratiti i potrošnju turista po danu, kao i zaradu po turistu. Ovaj prvi pokazatelj se još i može dobiti iz satelitskih računa. Primjerice, u 2017. (posljednji dostupni podaci), potrošnja po noćenju u Hrvatskoj iznosila je oko 95 eura, i dalje nekih 10-ak eura manje od nama usporedive Malte, ali i 15-ak eura manje od Slovenije i čak oko 45 eura manje od Austrije, dviju zemalja koje imaju daleko manje turista od Hrvatske i kojima turistička potrošnja čini manje od 5 posto domaće ponude, dok u Hrvatskoj ona iznosi gotovo 10 posto.
Do pokazatelja zarade po turistu puno je teže doći, ponajviše zato što ne raspolažemo podacima o troškovima, prvenstveno privatnih iznajmljivača. Osim paušala koji plaćaju, mi o toj kralježnici turizma u Hrvatskoj ne znamo gotovo ništa. Zarada po turistu bi bila jako važan pokazatelj jer bi se onda preciznije i razotkrilo kolika je točno uvozna komponenta turizma i koliko od turizma koristi imaju i ostali domaći sektori poput poljoprivrede, drvne i tekstilne industrije.
NET.HR: Ima li već sada pokazatelja da je ova turistička sezona u Hrvatskoj specifična, drugačija, od onih prije 2019., zbog pandemije i početka rata u Ukrajini? Je li se nešto bitno promijenilo oko profila gostiju ili ponude, ili možemo reći da sve ide po starom?
TKALEC: Dostupni pokazatelji govore da smo do sredine srpnja došli na gotovo istu razinu broja noćenja u odnosu na 2019., još malo fali, ali se čini da će se i to zatvoriti do kraja ljetne sezone. Moguće je i da premašimo rekordnu 2019. Zrakoplovni dolasci su nešto podbacili, više zbog otkazivanja letova, a i manje je turista s Dalekog istoka. To je nešto snažnije pogodilo dubrovački kraj kao regiju u koju se pretežno stiže zračnim putem. Ali kao što smo vidjeli u pandemijskim godinama, tako se i sada blizina i dostupnost Hrvatske cestovnim putem, pokazuju kao prednost u uvjetima poteškoća s avioprijevozom i dalje prisutnim strahom od zaraze.
Nažalost, naša turistička ponuda nije se puno promijenila. Osim što je broj postelja nastavio rasti, i dalje ovisimo o špici sezone, infrastruktura turističkih destinacija ne prati rast broja turista, a nedostatak radne snage još je izraženiji nego prije tri godine.
NET.HR: 'Cilj je cjelogodišnji turizam, a ne sezonski', naglašava aktualna ministrica turizma Nikolina Brnjac, baš kao i mnogi drugi ministri prije nje. Ide li Hrvatska uopće u tom smjeru, ima li naznaka pomaka u smjeru 'cjelogodišnjeg'?
TKALEC: Od svih mediteranskih zemalja, Hrvatska i dalje ima najveću sezonsku komponentu, iako se ona nešto smanjila posljednjih godina. Mislim da je nerealno imati cjelogodišnji turizam, Hrvatska nije zimska destinacija, ali moguće je tu sezonsku komponentu približiti nekim sličnim državama poput Španjolske ili Italije. S jedne strane, ima pomaka, povećava se ponuda, grade se hoteli. Ali onda s druge strane, ogroman rast postelja u apartmanima neutralizira napore prema "cjelogodišnjem" turizmu. Tako da se čini da se ništa ne pomiče.
NET.HR: Koje su ključne kočnice, odnosno, zašto unatoč toj deklaratornoj želji da gradimo cjelogodišnji turizam – nismo do sada ostvarili ozbiljnije rezultate?
TKALEC: Za cjelogodišnji turizam potrebna je cjelogodišnja ponuda. Mi smo destinacija sunca i mora, što znači da od studenoga do svibnja treba kreirati ponudu za turiste. Za to su potrebna ulaganja koja nadilaze izgradnju još jednog apartmana, jer postelja više izvan sezone ne znači puno. Osim ponude same destinacije, treba poboljšati prometnu povezanost koja će olakšati posjete izvan sezone koji su tipično kraći i fokusirani na vikende. Ulazak u Schengen će pomoći jer će smanjiti čekanja na granici, ali ključno bi bilo poboljšati zračni prijevoz, pogotovo low cost kompanija koje u Hrvatskoj tipično ne lete izvan sezone. Ne treba zanemariti domaće turiste koji su logični posjetitelji izvan sezone, a njih će biti najlakše privući dobrim životnim standardom. Što će ljudi više zarađivati, moći će i više trošiti na putovanja, jer danas većina nažalost to ne može.
Znanstvenica Marina Tkalec: "Od svih mediteranskih zemalja, Hrvatska i dalje ima najveću sezonsku komponentu, iako se nešto smanjila proteklih godina."
NET.HR: Ministrica je predstavljajući Strategiju održivog turizma do 2030. posebno izdvojila i 'borbu' protiv apartmanizacije. No, nije li sada već prekasno za to? Je li hrvatska obala već previše 'izapartmanizirana'?
TKALEC: Turizam ima socijalnu komponentu jer je mnogima osigurao izvor prihoda kad su ljudi ostali bez posla u 90-ima. S druge strane i dalje imamo poreznu politiku koja potiče još veće regionalne razlike i raslojavanje - kroz položajnu rentu koja se ne oporezuje kroz nekretnine, osim kroz paušal. Porezna politika je ta koja velikim dijelom diktira koliko ćemo apartmana i postelja imati. A ona se ne mijenja. Tako da ne bi rekla da je prekasno. Možda je, možda nije. Neke alate imamo na raspolaganju, ali ih je politički teško, ili skupo, provesti. Prije ikakvog suda trebalo bi provesti analizu apartmana, a za to su nam potrebni podaci o tim apartmanima. Gdje se točno nalaze, koliko postelja imaju, koliki su prihodi, kakva im je popunjenost i sl. Mi danas niti ne znamo koliko iznose prihodi privatnih iznajmljivača. Dakle, ne samo da iznajmljivači – paušalisti ne plaćaju porez (osim paušala koji nekad iznosi i manje od 1 posto prihoda), nego niti nisu obveznici fiskalizacije. Bez tih osnovnih informacija ne možemo imati kvalitetnu strategiju "borbe" protiv apartmanizacije.
NET.HR: Ministrica Brnjac je kao alate za borbu protiv apartmanizacije izdvojila 'prostorno planiranje i kategorizacija, koji su u rukama jedinica lokalne i regionalne samouprave'. Bi li ipak i centralna vlast mogla više i drugačije urediti pravila igre za jadransku obalu?
TKALEC: Jedinice lokalne i regionalne samouprave zajedno s privatnim iznajmljivačima, a često se radi o istim osobama, korisnici su zarade od apartmana i naivno je očekivati da će se baviti održivošću, holističkim pogledom na razvoj lokalne zajednice, potencijalom gospodarskog rasta hrvatske ekonomije umjesto da hvataju kratkoročno dobre prilike. Naravno da centralna vlast mora uskočiti jer turizam je strateška djelatnost i čitava ekonomija ovisi o njemu. Problem je što bi bilo koja nova pravila igre mogla razljutiti birače, a izazivač izgubiti vlast.
Zato je status quo dominantna strategija i teško je očekivati da će doći do značajnijih pomaka. Mislim da bi bilo mudro bilo kakvu reformu provoditi oprezno i u etapama. Prvo, napraviti analizu tržišta apartmana. Drugo, uvesti paušaliste u sustav fiskalizacije, bez ikakve promjene poreznog tretmana. Na temelju tih saznanja uvesti vrlo blago povećanje poreznog opterećenja vodeći računa o socijalnoj komponenti iznajmljivača, o opterećenosti lokalne sredine apartmanima i sl. I onda pomalo graditi porezni sustav privatnih iznajmljivača, koji je danas, takoreći nepostojeći.
NET.HR: Više od pola hrvatskih građana više si ne može priuštiti ljetovanje. Hrvatska se sve više počinje dijeliti na one koji imaju apartmane i vikendice na obali i one koji nemaju, jer ti više nemaju izgleda 'vidjeti more'. Oni koji imaju nekretnine na moru i dalje zarađuju dodatno više – jer ni jedna vlada nema petlje uvesti porez na nekretnine. Je li to pitanje osobne spretnosti i kupnje nekretnine u pravom trenutku ili nam ova slika ukazuje i na neke dublje hrvatske ekonomske poremećaje?
TKALEC: Sigurno postoje oni spretniji, snalažljiviji koji su na vrijeme ugrabili priliku. Ali mislim da je većina diktirana položajem. Tamo gdje ste rođeni, gdje vam je djedovina, tamo ste zemlju naslijedili. Imali ste sreće da je zadnjih 100 godina došlo do razvoja turizma i da je baš ta vaša djedovina atraktivna. Za 100 godina će to možda biti spaljena zemlja i zbog klimatskih promjena neće više biti niti jednog jedinog turista. Nije problem što netko zarađuje od sunca i mora, čak i da zarađuje više od nekog tko nema "apartmane".
Ali kada istovremeno imate visoke poreze na rad, kada postoje porezi na štednju, na dohodak od kapitala, na mirovine, na korporativnu dobit, postavlja se pitanje zašto, prvo, ne znamo koliki su prihodi iznajmljivača i koliko zarađuju, i drugo, zašto plaćaju tek vrlo niski paušal za svoju djelatnost. Vezano za priču o sezonalnosti i apartmanizaciji, rast broja postelja u hotelima, pogotovo onih s više zvjezdica, pomogao bi smanjenju i jednog i drugog. Međutim, hoteli imaju potpuno drugačiji porezni tretman u odnosu na iznajmljivače, koji je naravno za hotele nepovoljniji.
S druge strane je priča o standardu naših građana, koji si sve teže mogu priuštiti "odlazak na more". Hrvatska kao turistička destinacija postaje sve skuplja, a ove godine je i gorivo značajno poskupilo čime je more jednom dijelu građana postalo "predaleko". I za razvoj turizma i za rast ekonomije važno je da rast standarda bude ujednačeniji, što naravno podrazumijeva rast produktivnosti i rast plaća. To je već standardna priča o provođenju reformi koje se uporno odgađaju i koje je teško i skupo provesti.
NET.HR: Kakva su vaša očekivanja: kako će uvođenje eura utjecati na turizam u Hrvatskoj?
TKALEC: Mislim da će uvođenje eura imati uglavnom pozitivan utjecaj. Očekuje se da će doći do poboljšanja transparentnosti cijena što će omogućiti jednostavniju usporedbu skupoće destinacije. Također, trebali bi se smanjiti troškovi i turistima i uslužnom sektoru jer neće biti potrebe za konverzijom (koja troši i vrijeme i novac). Investicije u turizmu bi mogle pojeftiniti jer će ulazak u euro zonu smanjiti premiju rizika zemlje, a time i kamatne stope poduzećima i kućanstvima. Mislim da neće biti utjecaja na privlačnost destinacije jer je ta karta uglavnom odigrana ulaskom u Europsku uniju. Potencijalno bi moglo doći do rasta cijena u turizmu, ili barem percepcije o rastu cijena, jer se radi o fenomenu koji je zabilježen u većini drugih država koje su uvodile euro.
