Dva nogometna potresa zbila su se ovih dana u Zagrebu. Najprije je Vrhovni sud u ponedjeljak zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz Dinama pravomoćno osudio bivšeg izvršnog predsjednika, a zatim savjetnika kluba i prvog potpredsjednika HNS-a Zdravka Mamića na 6,5 godina, njegova brata Zorana, sportskog direktora i trenera prve momčadi, na četiri godine i 11 mjeseci te bivšeg direktora, Damira Vrbanovića na tri godine zatvora. Potom je u četvrtak navečer Dinamo ostvario jednu od najvećih pobjeda u svojoj povijesti svladavši Tottenham 3-0 u uzvratnoj utakmici osmine finala Europske lige i to nakon što je u Londonu inkasirao dva gola zaostatka.

Mnogi su nagađali da će se Dinamu na sablasno praznom Maksimiru dogoditi potop, no nakon sudske presude koja bi uzdrmala svaki iole ozbiljan sportski kolektiv, momčad je pokazala svoj borbeni duh, ali i dokazala da stvari koje se događaju u utrobi zapadne tribine ili na Zrinjevcu, ne smiju utjecati na zbivanja na travnjaku. Dok je Zdravko Mamić optuživao suce za primanje mita i namještanje pozicija na Županijskom sudu u Osijeku, momčad novog, privremenog trenera, Damira Krznara, odradila je svoj posao kao da se ništa nije dogodilo.

Zagreb je tog četvrtka slavio, ne samo pobjedu Dinama, nego i to što bi Mamić, sada i prema odluci Vrhovnog suda, trebao završiti iza rešetaka.

Već otprije znamo da su u Dinamu stvari, poslužimo se jednom neugodnom riječju - dijabolične. Možda rasplet zbivanja od ponedjeljka do četvrtka uvečer najbolje pokazuje tu dijaboličnost. No, prema riječima Ivana Brlekovića, odvjetnika i bivšeg dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, velike zasluge za to pripadaju upravo - Zdravku Mamiću.

"Ova uprava je pokazala da zna voditi klub i mnogima nije drago nakon ovih 3-0. Da je bilo 5-0 za Tottenham, sve bi bilo puno zahtjeva da uprava mora otići. Ovako se pokazalo da ti ljudi ipak nešto znaju o nogometu i o vođenju kluba. Ne vidim razloga da bi ih trebalo samo tako potjerati iz Dinama. Mamić će i dalje biti prisutan i nazočan. Ako će Dinamo pobjeđivati na ovako veličanstven način, onda neka bude", rekao je za Net.hr pobjedom razgaljeni Brleković. Dodao je kako će uprava Dinama, usprkos sudskoj presudi te zakonskim ograničenjima i dalje imati nekakav kontakt s Mamićem.

Time je zapravo potvrdio riječi komentatora Arenasporta, Ivice Blažička, koji je u prijenosu utakmice protiv Tottenhama zaključio kako su se "požurili mnogi zazivati raspad kluba, zagrebačke nogometne tvrđave. Ali neće to biti tako lako srušiti jer temelji su postavljeni jako, jako čvrsto".

'Homo duplex'

Brleković se na poziciji desne ruke šefa nogometnog saveza nalazio punih 10 godina, u prvoj dekadi 21. stoljeća. U tom je razdoblju, kao gotovo najviši nogometni dužnosnik, često surađivao s Mamićem i upravom Dinama. Kaže kako je s njime imao korektan odnos, kako ga se nije bojao i kako ga je Mamić uvijek respektirao. Ipak, on je imao puno dublji uvid u Mamićevo djelovanje od većine javnosti koja je pratila sportska i pravosudna zbivanja u proteklih desetak godina, pa je mogao vidjeti, opet ćemo reći, dijaboličnost njegova djelovanja.

"On je 'homo duplex'. Nitko mu zlonamjeran ili dobronamjeran ne može osporiti da je stvorio najbolju omladinsku školu u Europi, uz Ajax. To nema dileme. Imati ovakvu omladinsku školu – to moraš biti vizionar! Nitko mu ne može osporiti da je 14 igrača Dinama bilo na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i svi su prošli kroz njegove ruke. Nitko mu ne može osporiti da je imao nos, oko, recimo, za Modrića. On mu je sredio stan, brigu… Ništa drugo mali nije morao raditi nego igrati i trenirati. Pa to je i Džajić rekao, što se tiče menadžera, njemu nema ravnog u Europi!

Samo ima taj problem sa sobom da misli što je Dinamovo, to je i njegovo. Ponašao se kao Luj XIV., odnosno njegov kardinal Richelieu – država, to sam ja! Odnosno, Dinamo, to sam ja! To je svakako negativan aspekt njegova rada i djelovanja. Što se tiče tih upravljačkih sposobnosti, tu je fantastičan! Ali, druga stvar je što se ponašao potpuno neartikulirano i asocijalno", opisao ga je Brleković.

Apsolutna vladavina

Slično se događalo i u HNS-u, pogotovo nakon one Izborne skupštine 2010. kada je oporbena struja pokušala izvesti puč i instalirati Igora Štimca za predsjednika Saveza. Među njima je bio i Brleković, koji je dobio doživotni izgon iz nogometa, po odluci Disciplinske komisije HNS-a, koja je, kako on tvrdi, tada bila pod Mamićevom kontrolom. Podsjetimo, nakon te skupštine i biranja novog vodstva Saveza, Mamiću je pripalo novoformirano mjesto prvog potpredsjednika, što je dužnost koju je do tada praktički obavljao Brleković.

"Da sam ja htio njemu služiti i njega slušati, ne bih morao 2010. otići iz HNS-a. Možda bih bio ja predsjednik Saveza", govori Brleković i nastavlja: "Nakon toga je Zdravko bio apsolutni gospodar hrvatskog nogometa. Više nije imao nikoga tko bi mu se mogao usprotiviti. Naravno da je imao veze s našim izbacivanjem. Svi smo pokažnjavani, koji smo na skupštini bili na suprotnoj strani. Ne znam koliko nas je dobilo doživotno izbacivanje iz nogometa. Odluku je potpisao jedan vrlo ugledni zagrebački odvjetnik koji je u to vrijeme bio predsjednik disciplinske komisije i nije to samoinicijativno napravio. Onda se nakon godinu ili dvije većina dečki pokajala i tu ih je Zdravko ponovno vratio, a ja jedini od svih dvadeset i nešto ljudi nisam napisao zamolbu za pomilovanje."

Inkriminiranje pravosuđa

U tom je periodu Dinamo počeo rasti, sve je češće ulazio u skupine europskih natjecanja, ali su se, paralelno, počele skupljati inkriminacije protiv mreže u kojoj je stariji brat Mamić bio na čelu. Započele su istrage, stigle su optužnice, a Mamić je za to vrijeme držao višesatne monologe i mahao papirima pred medijima, pokušavajući dokazati svoju nevinost. Dio javnosti, ali, najbitnije, ni pravosuđe, nije uspio uvjeriti, pa se nalazi u bijegu u Bosni i Hercegovini, u koju je otišao svega dan prije nepravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku u slučaju koji je u ponedjeljak završio pravomoćnim pravorijekom.

Uz to, započeo je na istome sudu i drugi proces protiv njega i njegova brata te sina, ali i nekoliko poduzetnika i nogometnih agenata zbog sumnji u izvlačenje još 200 milijuna kuna iz Dinama te trošenja 2,2 milijuna eura s klupskog računa u privatne svrhe. No, bivši alfa i omega hrvatskog nogometa, odlučio je, razjaren pravomoćnom presudom, inkriminirati suce toga suda.

"Sessa je lopov, sramite se gospodo što to podržavate. Zvonko Vekić, sudac Županijskog suda u Osijeku koji je bio čovjek i koji je bio najbolji prijatelj s predsjednikom prvog vijeća Krušlinom, svaki dan su se ubijali u alkoholu, tražili su od mene novac, ukupno sam mu dao 500.000 eura za podjelu sa sucem Krušlinom i Kvesićem. Znači, čovjek me reketario, uzimao uredno novac od mene. Zvonko Vekić, sudac Županijskog suda u Osijeku, predsjednik vijeća koji mi je potvrdio drugu optužnicu. On je bio u mojoj kući sa svojom prijateljicom na Tuškancu, šest puta je bio kod mene u Bosni i Hercegovini", dio je inkriminacija koje je Mamić izgovorio na dvosatnoj konferenciji za medije prošloga utorka u Međugorju.

Obrana do zadnje kapi krvi

Kao odvjetnik, Brleković ovo vidi kao pokušaj obrane Mamića od konačne presude. Naime, usprkos tome što je Vrhovni sud pravomoćno potvrdio prvu presudu, Mamić i ostali okrivljenici mogu uložiti žalbu Ustavnom sudu, pa i Europskom sudu za ljudska prava.

"Svaki čovjek ima pravo da se brani do zadnje kapi krvi. Što se tiče obrane i prava na obranu, to spada u korpus svetih prava čovjeka. Svaki čovjek se ima pravo braniti na način za koji misli da je najefikasniji za njega, pa čak i da laže. Mnogi okrivljenici i optuženici lažu u kaznenim postupcima, a sudstvo i organi koji ga gone, moraju biti dovoljno kvalitetni i sposobni da bi ga znali pročitati, uočiti i shvatiti da laže i da ne govori istinu te ga eventualno osuditi. On ima pravo da se brani na način na koji god hoće", govori Brleković i dodaje:

"Na Ustavnom sudu to relativno dugo traje. Ustavni sud ima pravo procijeniti je li nešto od osobite važnosti, nešto što iziskuje žurno rješavanje ili manje žurno ili nešto što ide u normalnu proceduru. Mislim da će ovo Mamićevo potrajati barem godinu i pol, dvije dana. U svakom slučaju mislim da ima mjesta za ustavnu tužbu. Ona se može podnijeti i zbog proceduralnih razloga. On je iznosio tijekom cijelog postupka teze o procesnim smetnjama i mislim da za njega vrijedi nastaviti to na Ustavnom sudu, pa da oni kažu tko je tu u pravu. Ovo će biti jedna osebujna i specifična situacija, gdje će on ići sa zahtjevom da Ustavni sud ukine odluku Vrhovnoga, zbog povrede prava na pravično suđenje, a istovremeno je, po ovome što kaže, mitio suce. To je nevjerojatno!"

Istaknuo je da je Mamić odlučio služiti zatvorsku kaznu u BiH, čije državljanstvo ima. Na ruku mu ide i činjenica što ga je tamošnji Vrhovni sud odbio izručiti u Hrvatsku zbog drugog procesa. Uz to, Mamić neće završiti u zatvoru dok mu tamošnji sudovi ne potvrde izdržavanje kazne. Pitanje je samo kada će to biti. Ako se ostvare Brlekovićeva predviđanja i Ustavni sud donese svoju odluku, onda bi bivši šef Dinama iza rešetaka mogao završiti za najmanje dvije godine, a ako se presuda ukine i cijeli proces vrati na početak, onda bi mogao i još dulje vrijeme biti na slobodi.

Zbogom, Dinamo

No, što god da se događalo, Zdravko Mamić po sili zakona rastavljen je s Dinamom. Naime, 13. članak Zakona o sportu propisuje raskid svih odnosa sportske ustanove i njenog člana, u slučaju bezuvjetne presude u trajanju duljem od šest mjeseci.

"Osoba pravomoćno osuđena na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci za neko od kaznenih djela počinjenih s namjerom, a nije primijenjena uvjetna osuda, ne može sudjelovati u sportskim natjecanjima, organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupštine ili tijela upravljanja sportske udruge ili trgovačkog društva, niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe.

Pravna osoba dužna je raskinuti ugovor o radu ili drugi ugovor na temelju kojeg osoba iz stavka 1. ovoga članka obavlja poslove ili sportsku djelatnost, odnosno razriješiti je dužnosti i funkcija u roku od osam dana od saznanja za pravomoćnu presudu i o tome obavijestiti registarsko tijelo. Na prestanak ugovora o radu primjenjuju se opći propisi o radu", stoji u tom članku.

Brleković pojašnjava kako Mamić ovom odredbom zakona više ne smije biti niti savjetnik Dinama, a klub je dužan u roku od osam dana po primitku presude s njime raskinuti sve ugovore te ga razriješiti svih funkcija koje je obavljao.

"Ako je on sam dao ostavku na svoje dužnosti, onda je time olakšao poziciju kluba. Ne moraju oni donositi nikakvu posebnu odluku da ga razriješe", pojasnio je Brleković.

Što nakon Mamića?

S odvjetnikom Brlekovićem razgovarali smo i o budućnosti Dinama i HNS-a nakon službenog kraja Mamićeve ere. On smatra kako će uprava Dinama i dalje biti u neformalnom kontaktu s njim, što je potvrdio i na društvenim mrežama, jer "mu nitko ne može osporiti kvalitete koje je imao, a mnoge ljude je on tamo i doveo". Sa Savezom je slična priča, iako Brleković primjećuje da je Mamićev utjecaj ondje već oslabio.

"Što se tiče HNS-a, mislim da njegov utjecaj više nije tako velik kao što je bio, ali je prisutan. Bit će sigurno dok je zadnji njegov čovjek tamo, u smislu ljudi s kojima je on bio na valnoj duljini i kojima je pomogao da dođu u Savez", poručio je Brleković.

Osvrnuo se i na boljke hrvatskog nogometa, poput nedostatka infrastrukture ili pravog vođenja organizacija. Naravno, situacija u domaćem nogometu ogleda se kroz prizmu Dinama, pa je maksimirsko ruglo, zapravo, pokazatelj infrastrukturnih kapaciteta u zemlji. Brleković dodaje da bi se taj problem mogao riješiti na vrlo jednostavan način, da ima volje. Isti je savjet, tvrdi, dao Mamiću još prije 10 godina.

"Dajte koncesiju ili pravo građenja na 33, 50 ili 99 godina GNK Dinamo i klub se obvezuje da će u nekom roku napraviti stadion od 30.000 sjedećih mjesta i cijena ne može biti veća od 55 do 60 milijuna eura, a to su Olmo i Gvardiol da ih malo bolje prodaš. Nikakav to problem ne bi bio Dinamu. To samo zlobni ljudi mogu tražiti od uprave Dinama da gradi stadion, a da nije onda njihov. Ne znam što je zapelo s tom koncesijom. To je ovisilo o Gradu Zagrebu i o Bandiću. Zašto to nije riješeno, meni nije jasno. Najmanje što Grad Zagreb može učiniti za Dinamo i za sve što je učinjeno kroz sve ove godine jest dati mu zemljište u koncesiju. Dinamo može napraviti stadion za dvije godine", uvjeren je Brleković.

Kao veliku nepravdu vidi sadašnji model odlučivanja u klubu, iz kojeg je isključena većina njegovih članova. Stoga predlaže dva modela.

"Dinamo bi se trebao otvoriti prema navijačima, demokratizirati, ugraditi u Statut te odredbe i dati pravo članovima kluba da sudjeluju u upravljanju i rukovođenju, ali ne kako se tko sjeti, nego odredbama razraditi tko, kako i pod kojim uvjetima može biti član kluba i koliko godina mora biti uredan član kluba, a koliko godina da bi mogao biti biran. To mi je najveća zamjerka ljudima iz Dinama što s tim dečkima ne sjednu zajedno za stol i probaju se dogovoriti oko ugrađivanja toga u Statut. Treba donijeti odluku hoćemo li prihvatiti čisti model sociosa - jedan član, jedan glas ili ćemo prihvatiti njemački model 50 posto plus jedna dionica. To je za hrvatski nogomet prihvatljivije, jer se sponzori lakše nađu, a ovih 49 posto ostane za privlačenje kapitala", smatra odvjetnik.

No, o tome će odlučivati neka druga uprava kluba, potkovana drugačijim interesima i vizijama od onih koje je imao Zdravko Mamić. Brleković smatra da mnogi stoje u redu za preuzimanje kluba i okorištavanje Mamićevom ostavštinom.

"U korporativnom pravu se to zove neprijateljsko preuzimanje, to se može preslikati u sport, a pogotovo na Dinamo. Ima puno zainteresiranih grupa, grupica i pojedinaca, koji bi rado iskoristili ovaj metež koji je nastao, dokopali se vodećih pozicija u Dinamu, a onda vrlo brzo napravili transfere Livakovića, Oršića, Petkovića, a onda poslije što bude", zaključuje Ivan Brleković.