Sustav elektroničkog dodjeljivanja predmeta sucima ne funkcionira, kaže, između ostalih, i pravni stručnjak Branko Smerdel. Zašto? Ovdje govorimo o jednoj od aplikacija sustava e-spis, koju je nužno unaprijediti kroz informatizaciju pravosuđa, na kojoj radim. Vjerujem da će uvođenjem ovog sustava na sve sudove i sustav nasumične dodjele predmeta zadovoljavajuće funkcionirati.
A kako sustav funkcionira na Županijskom sudu u Zagrebu? Ispostavlja se da sve bitne predmete dobiva Ivan Turudić. Naglašavam da su sudovi u svom radu neovisni i napominjem da je dodjela predmeta u nadležnosti sudske uprave.
http://www.youtube-nocookie.com/v/GZkzwlJbztA?version=3&hl=en_USSnimio i montirao Franjo Tot
Da, čak i predsjednika suda. Govorimo o tome teoretski – uvijek mora postojati mogućnost da predsjednik suda intervenira i u dodjelu spisa, čak i kad profunkcionira e-spis. Naravno, odluka mora biti argumentirana i obrazložena. Uvijek će postojati posebni i zahtjevniji spisi i suci koji su iskusniji, pa će stoga predsjednik morati biti u mogućnosti odlučiti o dodjeli spisa ukoliko to određena situacija zahtijeva.
Obrazloženja će biti na internetu? To je nešto što ćemo razmotriti. Svakako nam je namjera učiniti sustav što transparentnijim, ali pritom moramo voditi računa o specifičnostima pojedenih predmeta.
Rekli ste ranije da planirate one najslabije zaštititi od brutalnosti ovrha. Da.
Radio sam na mnogim medijskim predmetima u koje su bili uključeni novinari Europapress Holdinga. Naučio sam puno i o medijskom pravu i o medijima, to mi je bilo pravo zadovoljstvo raditi.Prošloga tjedna se dogodio slučaj u kojemu se građanki prijetilo dolaskom policije i bravara usred noći ako ne plati ovrhu zbog neplaćanja dopunskog osiguranja. Tim povodom ste načelno kazali da prisila mora biti primjerena. Ako se u ovom konkretnom slučaju radilo o dugu od 700 kuna, što bi to značilo? Konkretne slučajeve ne mogu komentirati, ali uvijek i u svemu mora postojati razmjer i opravdanost postupanja. To uvijek možete gledati s dva aspekta – kao dužnik i kao vjerovnik. Načelno govoreći, ako ste dužni, naravno da zahtijevate apsolutno poštivanje svih svojih prava, što je razumljivo. Ali kad je vama netko dužan, želite zaštititi svoje interese, posebice ukoliko vam je zbog toga ugrožena egzistencija. Mora se postići ravnoteža, no osnovna je pretpostavka da se dug čije je postojanje zakonski utvrđeno mora platiti. Istovremeno treba paziti da se egzistencijalno ne ugrozi ovršenika i da je način naplate odgovarajući.
Dakle, vodit će se računa o imovinskom stanju dužnika i veličini duga? Kao što sam rekao, svaki dug čije je postojanje zakonski utvrđeno mora se platiti, to nema nikakve veze s njegovim iznosom ili imovinskim stanjem.
Pa na koji način onda planirate zaštititi prava dužnika? Razmjer se odnosi na postupanje. Postupanje raste s razmjerom tijeka postupka. Ako jednostavnije mjere ne prolaze, onda se ide na teže mjere, kao što su prodaja pokretnina i nekretnina.
Govorim Vam to jer se puno građana koji pokušavaju imati svoj biznis i opstati, biti samoodrživi, žali da ih država pritišće i globi svakom prilikom, dok velike dužnike ne dira, tolerira se neplaćanje doprinosa. Evo, jedan se Baranjac skinuo gol, uslikao s omčom oko vrata i postavio tu sliku na džamboplakat da bi poručio kako mu država želi uzeti 27.000 kuna zbog formulara koji je krivo ispunio. Kriva sam adresa za to. Mi ovdje govorimo o dugu koji je utvrđen na zakonit način i o njegovoj naplati. A to je li ga trebalo i kako utvrditi, to vam ne mogu govoriti.
http://www.youtube-nocookie.com/v/-MzN8EXb5qA?version=3&hl=en_USSnimio i montirao Franjo Tot
Ne razumijem kako mislite štititi ljudska prava izmjenama Ovršnog zakona. Tu se radi o postupku, a ne o osnovi je li nekome nešto trebalo odrediti. Ovršni zakon je samo izvršenje odluke donesene u drugom postupku.
Dakle, nemate nikakve ovlasti niti ćete što poduzeti vezano za način izvršenja ovrha? Način izvršenja je zapravo identičan bez obzira na utvrđenu obvezu.
Svi smo jednaki pred Ovršnim zakonom. Apsolutno. To je bit – da se zakonito utvrđene odluke moraju izvršiti. Postoje socijalni mehanizmi i druge zaštitne mjere, ali ti se aspekti razmatraju u postupcima koji prethode donošenju odluka.
Planirate li proširiti mrežu radnih sudova? Prema analizi koja je rađena prije uvođenja radnih sudova, samo je u Zagrebu postojala potreba za osnivanjem suda ove vrste. U većini drugih sudova bila su potrebna do dva suca s obzirom na količinu predmeta u radnim sporovima. Ukoliko se ukaže potreba, razmotrit ćemo moguće opcije – osnivanje radnih sudova ili specijalizaciju sudaca na pojedinim sudovima za rješavanje ove vrste predmeta.
Zanimljiva statistika. Bez uvrede za ostatak Hrvatske, ali Zagreb je jedno od mjesta u Hrvatskoj u kojem zakoni i sustav ipak koliko-toliko funkcioniraju, za razliku od, recimo, Virovitice, ne moramo pojedinačno. Zakoni svugdje trebaju funkcionirati i primjenjivati se na jednak način. Međutim, meni je to logično jer je u Zagrebu najviše ljudi – četvrtina stanovništva je ovdje, a radno aktivnog stanovništva sigurno ima i više od četvrtine. Statistika je rađena prema okvirnim mjerilima – koliko jedan sudac odrađuje tih predmeta i koliko ih ima na sudovima.
Što se curenja informacija tiče, ja sam siguran da to ne curi od glavnog državnog odvjetnika... Ne želim komentirati njegovu prepisku s Pukanićem.Opet, meni je logično da ondje gdje je nezaposlenost velika i gdje se posao traži svijećom, da su veće šanse i da dođe do kršenja radnih prava, nezakonitih otkaza, neisplata plaća. Pogledajte KIO Orahovicu, Đakovštinu... Ovo je statistika koju je radilo Ministarstvo prije mog dolaska i to je bila osnova za donošenje zakona. A ako vam sud kaže da ima 100 radnih predmeta, onda ih ima 100, ako ih ima 5.000, onda ih ima 5.000, a onda se zna i koliko je sudaca potrebno da bi se riješio taj broj predmeta. Međutim, radno sudovanje samo je jedan aspekt. Drugi je postizanje da što manje takvih predmeta uopće dođe na sud.
Mirenjem? Mirenjem, arbitražom... Ti sustavi su razvijeni u mnogim zemljama i daju kvalitetne rezultate.
Koliko su razvijeni kod nas? U Hrvatskoj imamo određene pravne instrumente koji omogućavaju primjenu alternativnih metoda rješavanja sporova, no svakako trebamo potaknuti stranke da ove dostupne metode koriste u većoj mjeri. Tu svakako postoji prostor za poboljšanja. Postoji razmišljanje, a to je i stvar dogovora sa socijalnim partnerima, jer podrazumijeva arbitražu, da se u određenim segmentima to napravi i obveznim. Svaki sudski spor je, naime, jedna vrsta konflikta – treba ići na to da dođe do mirenja ili da netko drugi gleda sa strane taj spor, pa da može vidjeti ima li smisla ići dalje ili ne. Treba naći rješenje za čitav niz sporova koji, zapravo, u osnovi često i nisu pravni nego financijski. Tu je potrebno naći odgovarajuće alternativne metode rješavanja sporova.
Ali to je klasično nepoštivanje potpisanog ugovora. Tu ćemo nastojati naći mehanizme da ljudi dođu prije do rješenja. Kod radnih sporova s jedne strane imate radnika kojemu je egzistencija ugrožena ako je, recimo, dobio nezakonit otkaz, a s druge imate poslodavca koji potencijalno, ako spor jako dugo traje, može zbog toga propasti. Brzina je izuzetno važna.
A nje trenutačno nema. Radni sud je sad uveden i već će se nakon šest mjeseci vidjeti rezultati. Ali ići ćemo i na alternativno rješavanje gdje to bude bilo moguće.
S obzirom da se zbog stanja u javnim financijama, između ostaloga, vrše i veliki pritisci na radno zakonodavstvo, pogotovo Zakon o radu, da zaključimo: čemu se radnici mogu nadati od Ministarstva pravosuđa? U Zagrebu je osnovan Radni sud, Županjski sud se reorganizirao odlično – protočnost tih predmeta na drugom stupnju također će biti izuzetno visoka i razmišlja se o alternativnim načinima rješavanja sporova. Sve bi to zajedno trebalo dati rezultate. Ako mi na primjeru Zagreba uvidimo da je potrebno širiti mrežu sudova, ići ćemo u to, ali u ovom trenutku trebamo vidjeti kako će se nakon Zagreba potreba pokazivati dalje.
Nadalje, zanima me Vaše mišljenje o činjenici da se korisnici lakih droga trpaju u zatvore zbog posjedovanja za osobnu upotrebu. Istovremeno, u medijima se pojavila zastrašujuća najava o uplitanju privatnog kapitala u širenje zatvorskih kapaciteta. Činjenica je da u Hrvatskoj imamo premale zatvorske kapacitete u odnosu na potrebe. Razrađeni su projekti za neke kapitalne investicije, prvenstveno za nadogradnju zatvora u Zagrebu i izgradnju zatvora u Šibeniku, ali oni su u početnoj fazi, traže se izvori financiranja, pri čemu koristimo i sredstva dostupna iz fondova EU, ali i drugih međunarodnih izvora. Međutim, naravno da se zatvori neće graditi kao privatni. Dolazi u obzir jedna vrsta javno-privatnog partnerstva u izgradnji i eventualnom održavanju zgrade, ali ne i samog zatvorskog pogona. Postojat će mogućnost da ga grade privatnici, ali zatvor je državni i neće se zatvorska služba dati nekome u koncesiju. Ne, taj model ne dolazi u obzir. U postupanju prema ljudima i u upravljanju investitor ne može sudjelovati.
Niti svojim osobljem? Ne, u ovom se trenutku uopće ne razmišlja o tome. To vam je kao da se gradi škola – profesori i sustav nisu privatni.
Privatni kapital u zatvorima doveo je do katastrofalnih posljedica u SAD-u, gdje živi četiri posto svjetske populacije i 25 posto zatvorske populacije na svijetu, dobrim dijelom 'pale' u ratu protiv droga. Svaki međukorak u tom smjeru... Ne želim ulaziti u ocjenu sustava u SAD-u. Ovo je nešto potpuno drugačije. Radi se samo o mogućnosti drugačijeg financiranja izgradnje zgrade i održavanja.
Nadalje, Kazneni zakon. Ukazala sam Vam na slučaj mladića koji je temeljem 0,6 grama marihuane osuđen na dvije godine zatvora pod optužbom da je sudjelovao u međunarodnom krijumčarskom lancu, iako se u presudi navodi da nije od toga imao imovinsku korist. Kao što sam već i prije rekao, neću ulaziti u pojedine slučajeve. Međutim, načelno, doći će do izmjena u smislu da će se samo posjedovanje tretirati kao prekršaj, o čemu se već govorilo. Također, bit će potrebne određene intervencije i u Zakonu o kaznenom postupku, nevezano s tom vrstom predmeta.
U korist okrivljenika ili DORH-a? Ni u čiju korist ni na čiju štetu. Ne kažem da ZKP nije dobar, ali je u praksi potrebna prilagodba. Naprimjer, odredba o tajnosti istrage i njezina primjena u praksi.
Pa i ne funkcionira baš. Upravo to. Ja mislim da svaka, pa i ta odredba ili se mora moći osigurati njezina provedba ili joj nije mjesto u zakonu, to je načelni stav. Ili ćemo nešto provoditi ili nećemo. S tim je povezan i Kazneni zakon, koji sljedeće godine stupa na snagu. On donosi puno izmjena. Potrebno je osigurati puno stvari za njegovu punu primjenu. Eventualna usklađivanja trebala bi biti gotova do jeseni, jer moramo ostaviti bar dva mjeseca za pripremu pojedinih odredbi. Tako, naprimjer, paralelno radimo i na prilagodbi određenih prekršajnih odredbi, koje se preklapaju s kaznenim odredbama. Moramo to razlučiti i definirati što će biti prekršaj, a što kazneno djelo.
Mandat gospodina Bajića je u tijeku, on Saboru podnosi izvješće o radu. Posljednje izvješće je prihvaćeno, a s obzirom na rezultate njegovog rada, pretpostavljam da će tako biti i ubuduće.Što je s ljudima koji 'gule' kazne po trenutačnim propisima? Postoji li ikakva sućut unutar sustava za njih? Jedan važan aspekt koji nismo dotaknuli, a bitan je i za KZ, i ZKP, i zaštitu ljudskih prava, i zatvorski sustav, sustav je probacije. Na tome radim i rezultate očekujem relativno skoro. Intenzivno se radi na osiguravanju uvjeta kako bi sustav mogao funkcionirati. Išlo se s jednim pilot-projektom, koji uključuje i one čuvene narukvice, koje su samo jedan mali segment sustava probacije. Prvo moramo testirati sustav i taj sustav mora steći povjerenje. Kad puštamo nekoga iz zatvora temeljem narukvice, moramo biti sigurni da taj sustav funkcionira. To nije samo stvar tehnike i kupnje, nego i 24-satnog nadzora. Kroz sustav probacije i njegovo snaženje, pojavit će se mogućnost da toliko ljudi ne bude u zatvorskom sustavu. Ima čitav niz područja u kojima nam je probacija neophodna. Uspostavljeno je 10 ureda, potrebno je oformiti još dva, koje treba i kadrovski ekipirati. Ali to je sustav koji se tek počinje razvijati i ići ćemo vrlo snažno ove i sljedeće godine u to, upravo i zbog stupanja na snagu Kaznenog zakona, koji nam je neophodan za njegovu provedbu. Sustav kažnjavanja bit će drugačiji i temeljit će se na učinkovitom sustavu probacije, jer jedno bez drugog ne može.
Kad ste spomenuli curenje informacija, pao mi je na pamet Mladen Bajić i pojavljivanje informacija iz postupaka u medijima koji su pod izdavačima čije ste novinare dugo godina branili. Dobro, sad tu je nekoliko pitanja u jednom. Radio sam na mnogim medijskim predmetima, u koje su bili uključeni novinari Europapress Holdinga. Naučio sam puno i o medijskom pravu i o medijima, to mi je bilo pravo zadovoljstvo raditi. To su specifični predmeti, čovjek nauči mnogo. Što se curenja informacija tiče, ja sam siguran da to ne curi od glavnog državnog odvjetnika.
Zaista? Kako ste tako sigurni? Jednostavno, sustav je tako postavljen i ne mogu vjerovati da bi tako nešto bilo moguće. Ne. Ali ponavljam: ili ćemo osigurati da informacije uopće ne cure ili ih nećemo označavati kao tajne. Mislim da je to bitno načelo.
Ako ste tako sigurni, kako tumačite Bajićeve prepiske s Ivom Pukanićem, koje su pronađene u njegovom iPhoneu? Ne želim to komentirati.
Ali bez privatnih prepiski uglavnom ni nema curenja... No dobro. Vlada predlaže kandidata za glavnog državnog odvjetnika i tu ulogu igra i Vaše ministarstvo, koje je resorno. Sigurno znate puno dobrih kandidata za to mjesto. Tko su oni? Mandat gospodina Bajića je u tijeku, on Saboru podnosi izvješće o radu. Posljednje izvješće je prihvaćeno, a s obzirom na rezultate njegovog rada, pretpostavljam da će tako biti i ubuduće.
Jedan od njegovih najtežih tereta je slučaj Kamensko, koje je, među ostalim, uništeno kroz zaduživanje novcem Ninoslava Pavića, odnosno Ivice Todorića. Već su me pitali za taj predmet. Dakle, ono što Vlada hoće i na čemu inzistira jest da se prema svima postupa jednako, dakle da se zakon primjenjuje prema svima na jednak način. To je sve što vam mogu reći o tom ili bilo kojem drugom slučaju.
Sastav Vlade je izazvao skepsu u ovom konkretnom slučaju, upravo zbog Vaših poslovnih veza s EPH, ali i veza ministra policije Ranka Ostojića, koji je sjedio u Upravi Slobodne Dalmacije. Rekao sam vam i za jedno i za drugo – prema svima jednako.
O tome na čemu trenutačno radi... Prvo pitanje je povećanje učinkovitosti ovršnog sustava i naplate potraživanja, pri čemu želimo voditi računa i o zaštiti prava ovršenika. Trenutačno razmatramo i daljnje korake koje je potrebno poduzeti po pitanju informatizacije Ministarstva pravosuđa, ali i pravosudnih tijela, što će imati veliku ulogu u osiguravanju transparentnosti sustava i zasigurno biti od velike koristi i hrvatskim građanima. Na ovom području moramo ubrzati stvari, što je, naravno, teško s obzirom na sredstva koja su nam na raspolaganju, ali to je vrlo važno jer mnogi će od ovih procesa biti jednostavniji i s obzirom na veći stupanj informatizacije, pravosuđe će još kvalitetnije funkcionirati. Tu mislim i na zemljišne knjige, i na e-spis, i na povezivanje pravosudnih tijela, što je najvažnije.
O tome kako izgleda informatizacija... Proces uvođenja sustava e-spis na sudove je u tijeku. Svakako je potrebno razmotriti uvođenje poboljšanja ovog sustava te pojednostaviti aplikaciju sukladno sugestijama korisnika koji su uočili određene nedostatke. Također nam je namjera uvesti ovu jedinstvenu aplikaciju i na preostala 33 općinska suda u Hrvatskoj. Također, trebamo voditi računa i o tekućem održavanju sustava na sudovima na kojima je ova aplikacija uvedena.
O kritikama da je porez na imovinu nemoguć bez zemljišnih knjiga, kada će biti sređene i kad taj zakon realno možemo očekivati... Ja mogu govoriti samo o zemljišnim knjigama, a ne i o navedenom zakonu. No, u svakom slučaju, prema našim projekcijama, sustav bi trebao do kraja godine pružiti potrebne podatke. Naravno, to je prilično ambiciozno. U realizaciju projekta umrežavanja katastra i zemljišnih knjiga je pored Ministarstva pravosuđa uključena i Geodetska uprava, te se predviđene aktivnosti implementiraju u suradnji s izvođačem projekta. Bitno je stanje u zemljišnim knjigama uskladiti s postojećim stanjem na terenu. Primjera radi, u Dalmaciji ima puno upisa starijih od Prvoga svjetskoga rata. S obzirom na složenost ovog problema, još razrađujemo određene mjere, koje za sada neću iznositi, ali ćemo poduzeti sve da se ovaj proces što prije završi.
O tome kako će natjerati, npr. 16 unuka da se dogovore oko toga čija je djedova zemlja... Ne vidim problem u broju nasljednika. Bitno je da stvarni vlasnici budu upisani u zemljišne knjige. Umreživanjem katastra, u kojemu su unesene brojne promjene, i zemljišnih knjiga bit će puno lakši protok predmeta, te će biti ispunjeni preduvjeti da se ti postupci završe u kraćem roku. S obzirom na složenost ovog procesa, teško je procijeniti njegovo trajanje, ali ćemo uložiti dodatne napore da se ova situacija što prije riješi.
O postroženju pravila oko klevete i uvrede od strane HDZ-a... Uvijek je potrebno ostvariti ravnotežu. Novinari imaju svoju ulogu i treba im omogućiti da rade. Idealno bi bilo kad bi se svi problemi rješavali unutar profesije, i to je pravi put i za odvjetničke i druge struke. Međutim, ako profesija, odnosno strukovne udruge nemaju odgovarajuće mehanizme i ne pružaju učinkovitu zaštitu profesije, ali i prava drugih, dolazi do intervencije sa "strane", onda se ide na sud.
