Američki časopis Time za osobu godine izabrao je neimanovanog "prosvjednika", odavši počast svima onima koji su izlazili na ulice od Sjeverne Afrike do New Yorka. Upravo su prosvjednici ti koji su obilježili 2011. godinu, a Arapsko proljeće i pokret “Okupirajmo Wall Street” potaknuli su globalnu revoluciju.
Lanac događaja koji se više nisu mogli zaustaviti pokrenula je revolucija popularno zvana Arapsko proljeće. Potresi u arapskom svijetu počeli su u Tunisu krajem 2010. godine te se proširili na Sjevernu Afriku i Bliski istok. Tunižani su se pobunili protiv korupcije, inflacije i nezaposlenosti, a sve je rezultiralo višegodišnjom kaznom za predsjednika Zine El Abidine Ben Alija i njegove supruge, koji su osuđeni u odsutnosti. Našli su azil u Saudijskoj Arabiji.
Egipat
Prosvjedi u Tunisu osnažili su egipatske prosvjednike da se dignu protiv Hosnija Mubaraka, koji je suvereno vladao čak 30 godina. Narod je danima okupirao kairski trg Tahrir, a prosvjedi su se proširili po čitavoj zemlji. Svijet se zgražao nad snimkama ubijanja, a sve je rezultiralo uhićenjem omraženog vlastodršca i njegovih sinova. No, tu nije kraj. Uspostava demokracije nije lagan proces pa prosvjednici i danas ginu jer traže odlazak vojske koja je preuzela vlast nakon Mubarakovog pada.
Libija
Najkrvavija revolucija događala se u Libiji. Libijski pobunjenici odlučili su nakon 42 godine vladavine svrgnuti svog diktatora, Moamera Gadafija. Krvava borba širila se iz Bengazija po čitavoj zemlji, Sirtu, Misrati, a pobunjenici su uspjeli osvojiti i libijsku prijestolnicu, Tripoli. Gadafijeve pristaše bespoštedno su ubijale prosvjednike kojima su u svrgavanju diktatora pomogle i NATO snage. Gadafi je na kraju uhvaćen u pokušaju bijega u njegovom rodnom gradu Sirtu.
Amaterski video na kojem se jasno vidi mučna smrt diktatora šokirao je međunarodnu javnost. Libijski čelnik ubijen je dok je molio za milost. Njegova smrt otvorila je put demokratizaciji zemlje, a pobunjenici su preuzeli vlast. Novi libijski premijer Abdel Rahim al-Kib objavio je sastav nove vlade. Dva ministarstva vode bivši pobunjenici koji su svladali Gadafijev režim. Osama Juili, bivši pobunjenički zapovjednik grada Zentena imenovan je ministrom obrane, dok su unutarnji poslovi povjereni pobunjeniku iz Misrate. Odvjetnik Fathi Terbel, čije je zarobljavanje pokrenulo pobunu u Bengaziju, koja se proširila po zemlji, imenovan je ministrom mladih i sporta. Ono što sada čeka Libiju jest pokušaj demokratizacije zemlje pa da se ne dogodi scenarij I nakon Gadafija – Gadafi!
Sirija i Jemen
Sirijska građanska revolucija dobila je svog mučenika. Dok je simbol tuniške revolucije je bio Mohamed Bouazizi, koji se zapalio kada mu je vlast zabranila prodaju voća na ulici, kojom je prehranjivao obitelj, Sirijci su svojim 'mučenikom' proglasili 15-godišnjeg mladića Mohammeda Mulla Eissa, brutalno ubijenog na ulici.
Britanski časopis "Times" upravo je 26-godišnjeg Tunišanina koji je očajničkim činom samospaljivanjem pokrenuo tunišku Revoluciju jasmina i Arapsko proljeće, za što je posmrtno odlikovan europskom mirovnom nagradom "Saharov", Mohameda Bouazizija, proglasio osobom godine.
Nekoliko tisuća Sirijaca pozivalo je na ostavku predsjednika Bašara Al-Asada, a protuvladini prosvjedi, koji traju već nekoliko mjeseci, pretvorili su se u krvavi građanski rat u kojem nitko nije pošteđen. Na ulicama je do sada ubijeno 282 djece i oko 4.000 odraslih osoba.
Masovni prosvjedi i borbe jemenskih prosvjednika i plemena sa snagama lojalnih predsjedniku Ali Abdullahu Salehu također su bili krvavi. U nasilju diljem neintegriranog Jemena od početka protesta stradale su stotine ljudi. Predsjednik je na kraju nakon 33 godine vladavine prepustio vlast svom zamjeniku, a jemenska vlada nacionalnog jedinstva, na čelu s premijerom Mohammedom Basiwinderom, preuzela je upravljanje državom.
Potaknuti nemirima na ostatku Bliskog Istoka i sjeverne Afrike, iranski prosvjednici odlučili su ponovo nakon 2009. godine izaći na ulice. Tisuće ljudi odlučile su prosvjedovati u središtu Teherana na poziv oporbenih vođa, bivšeg premijera Mir Hoseina Musavija i bivšeg predsjednika parlamenta Mehdija Karubija. Nekoliko ljudi je poginulo, a velik broj ranjen u sukobu redarstvenih snaga i pripadnika Narodnih mudžahedina, glavnog naoružanog oporbenog pokreta u Iranu. 14. veljače odabran je kao “Dan gnjeva”, Iranci su siti svega što predstavlja iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad.
Američki građani uspjeli su pokrenuti globalni prosvjed koji, doduše, nije krvav kao Arapsko proljeće, ali je itekako značajan. Pokret “Okupirajmo Wall Street” u New Yorku prerastao je u međunarodni, a nakon što se proširio na više od 100 američkih gradova i velik broj država svijeta, postao je kulturni fenomen. Američka policija uhitila je tisuće prosvjednika zbog zauzimanja ulica i kampiranja diljem države. Ovaj pokret pretvorio se u globalnu revoluciju, a zajedničko im je to što se bore protiv pohlepe u svijetu financija i korozivnog djelovanja velikih banaka na demokraciju. Ljude diljem svijeta smetaju sve osjetnije socijalne razlike u društvu.
Danom svjetskog prosvjeda proglašen je 15.10. (15.O) kada su se na svojim trgovima okupili građani diljem planete, među njima i Hrvatska, gdje su se građani okupili na Trgu bana Josipa Jelačića. Zima je donijela zatišje među prosvjednicima, no oni najuporniji se i dalje ne predaju. Više od rezultata, važnija je poruka stanovništva svijeta, koje je jasno političkim i gospodarskim elitama poručila da im je DOSTA!
