Neurolog Oliver Sacks opisao je poremećaj 1997. godine u knjizi "Otok slijepih za boje". Stanovnici tog otoka svijet vide kao sliku na crno-bijelom televizoru.
Oštećeni gen otkriven je nakon tridesetogodišnjeg istraživanja, a istraživači su kazali kako njihovo otkriće neće odmah omogućiti i liječenje, ali bi moglo pridonijeti pronalasku lijeka.
Moglo bi pomoći i u kreiranju testa kojim bi se otočane normalnoga vida ispitalo nose li kopiju oštećenog gena što povećava rizik za pojavu daltonizma u njihove djece. Poremećaj se javlja samo u osoba koje od oba roditelja naslijede oštećen gen.
Otok Pingelap dio je Mikronezije. Svaki dvadeseti od 3000 Pingelapežana, od kojih neki žive na okolnim otocima, potpuno je slijep za boje. Za usporedbu, omjer u svijetu je jedan prema 50.000.
Otkriveno je da se oštećeni gen prvi put pojavio u jednog čovjeka, koji je bio među 20 osoba što su oko 1775. preživjele tajfun na Pingelapu i obnovile naselje na tom otoku.
Ovaj se poremećaj razlikuje od razmjerno uobičajenog daltonizma u slučaju kojega ljudi ne razlikuju određene boje. Otočani s tim poremećajem uopće ne vide boje. Nemaju oštar vid koji je potreban za čitanje, a njihovim očima smeta i sunčeva svjetlost što je posebno velik problem u tropiskim predjelima.
Potpuna sljepoća za boje naziva se potpuna akromatopsija. Drugi oštećen gen koji uzrokuje poremećaj otkriven je već prije, ali nije bio odgovoran za problem na Pingelapu.
