Bez Tošinih 'ljudi s ulice' (kako se zvao njegov najpoznatiji ciklus) nemoguće je sastaviti povijest fotografije i ispričati povjesnicu starog Zagreba, napominje u uvodnom tekstu Darko Schneider. Tošo Dabac je svojim fotografijama ispričao priču koje više nema, ističe Schneider. Po njegovim riječima, na Dabčevim zagrebačkim vidicima prepoznaju se kultna mjesta i zamjećuju promjene u vremenu i njegovu životu te izgledu grada.
Fotografije su odabirane tako da prikazuju lokacije na kojima se danas nalaze prodajni prostori tvrtki koje pripadaju koncernu, i poredane tako da svojom atmosferom prate godišnja doba.
O nekadašnjem Zagrebu svjedoče fotografije Margaretske ulice pod snijegom, Trga Petra Preradovića s konjskom zapregom "Mljekarstva Horvatić", prolaza Tuškanac na prvom proljetnom suncu i poljevača ulica. Dokumentiran je interijer prvog samoposluživanja, zemljana Varaždinska ulica s poljoprivrednim površinama (današnja Vukovarska), prodaja sladoleda na kiosku kod Mimare (preteča Ledove škrinje), Konzumov dućan u Ilici, prepuno kupalište na Savi, sajmište u Heinzelovoj, Jelačić-plac s banom okrenutim prema Pešti i 'devetka', koja je 1936. kao i danas, vozila po Zvonimirovoj .
Dogodine, kalendar bi se mogao nastaviti snimkama istih, ali vremenom potpuno izmijenjenih lokacija, koje bi ovih dana trebala početi snimati Marija Braut, nastavljačica Dabčeve tradicije.
Tošo Dabac rođen je u Novoj Rači kod Bjelovara 1907., a umro je u Zagrebu 1970. Fotografije je iz njegova arhiva izradio Petar Dabac. Kalendar je dizajnirao Odjel promocije i dizajna "Agrokora", a naklada mu je pet tisuća primjeraka.
