Osim toga, HRT je dužan radniku platiti i gotovo 38.000 kuna uvećanih za zatezne kamate na temelju potraživanja za regres i božićnice te nadoknaditi više od 40.000 kuna u ime parničnog troška jer je je u cijelosti izgubio spor.
Radniku je 2003. bio uručen nedopušten izvanredni otkaz u vrijeme mandata glavnog ravnatelja Mirka Galića, a nakon pravomoćne sudske presude bio je vraćen na posao 2013. u mandatu Gorana Radmana koji je s radnikom potpisao novi ugovor za radno mjesto tehničara-asistenta.
No, s druge strane HRT je sudskom sporu na potraživanje radnika uložio prigovor zastare što je Općinski radni sud odbacio.
"Prigovor zastare tuženika je neosnovan. Ovo stoga što kod zahtjeva za isplatu plaća zastarni rok počinje teći s danom pravomoćnog utvrđenja odluke o prestanku radnog odnosa radnika nedopuštenom, odnosno nezakonitom" stoji u presudi.
Ističe se i da je odluka o izvanrednom otkazu bila pravomoćno utvrđena nedopuštenom u srpnju 2013. na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu. Kako je tužba u ovom slučaju podnesena u prosincu 2014. potraživanje radnika nije bilo u zastari.
