Život i umjetnost su jedno i ne vidim razloga zašto bi ih morala odvajati, riječi su tridesetosmogodišnje Laure Kikauka, kanadske umjetnice koja od 1992. živi u Berlinu. No, za razliku od njenih kolega koji su svoje radove i instalacije predstavljali očima javnosti u čuvenim muzejima i galerijama, javnim prostorima Laura je svoj umjetnički kozmos stvorila u malom stanu u središtu Berlina.
Kraljica kiča, kako je popularno nazivaju u stručnim krugovima poznata je po tome što ne može stati u gomilanju starih stvari koje pronalazi na otpadu, sajmovima, prodavaonicama suvenira pa i kod prijatelja. U njenom stanu dominira neonska fluorescentna rasvjeta, koja pretvara ambijent u kabinet čudesa. S polica vam se smiješe plastične figure Isusa Krista, plišani anđeli, nacereni klaunovi, veliki pauci, s plafona se klate mirišljave kobasice u svjetlećim staklenkama i rastopljene čokoladice.
Nadalje, Laura Kikauka tvrdi da je ne zanimaju konfekcijski, hladni proizvodi, već reciklirani, obojeni predmeti koji odišu ljudskim pričama, na tragu Schwitterovih kolaža. Pa iako umjetnica ima stambenih problema, budući da se svako malo mora seliti i iznova stvarati galeriju, to je nimalo ne smeta da svaki put iznova smišlja sve šarenije instalacije.
A na pitanje što očekuje za Božić, vesela Laura je odgovorila: Svaki Božić sanjam da mogu živjeti u velikom dvorcu, dakako, uređenom po vlastitu ukusu.
