Dok jedni rabe internet isključivo da bi provjerili prognozu vremena, stanje na burzi ili recimo saznali sve o povijesti tostera druge zanima samo jedno: vlastito JA.
Sve počinje sasvim nevino ? jednog dana sasvim slučajno naiđete na vlastito ime ? objavljen je negdje vaš članak, a vi o tome niste imali pojma, ili vaše ime sjaji na popisu nekog Fun kluba. U godišnjaku srednje škole nalazi se i vaša slika uz pripadajući link ili, ne daj bože, netko kritizira vaš rad na svojim web stranicama.
Ovisnost samozadovoljavanja na netu prvi put se spominje 1998. godine u Oxford English Dictionary, a njen opis glasi: "Ego surferi su oni korisnici interneta koji na netu traže samo svoje ime te koliko o njima ima memoriranih podataka."
Sljedeća faza bolesti glasi: korištenje isključivo tražilice EgoSurf.com koju je razvio Gary Stock te traženje vlastita imena po vjenčanim listovima, telefonskim imenicima i drugim sasvim nebitnim dokumentima.
No tu se bolest još može kontrolirati. Krajnji stupanj bolesti nastaje kada ovisnik više ne može ostati na bezopasnom pretraživanju digitalnog etera već želi djelovati i upoznati se s istoimenjacima ili možda dalekim rođacima iz cijelog svijeta.
Za sada još nije poznato kako se bolest liječi. No poznata su i neke otrežnjenja koja nastaju zbog nenadanih šokova kada primjerice tražilica izbaci da podataka NEMA, a vi prokleto dobro znate da ima.
