Doduše, postoje dva otkrića koja u nekoj mjeri mogu zadovoljiti gore navedene ljudske potrebe. Prvi je uređaj za kopiranje. Odabirom određene knjige iz kataloga knjižnice ili izdavačke kuće te pritiskom na određenu tipku, uređaj počinje printati i uvezivati vašu kopiju. Taj uređaj će po mom mišljenju promijeniti cijelo izdavaštvo, vrlo vjerojatno eliminirati knjižare, no ni u kojem slučaju knjige. Knjige će preživjeti i biti rezane na zahtjev kupaca isto onako kao što se to činilo sa starim rukopisima.
Drugo važno otkriće jest e-knjiga. Postavljanjem mikrokasete na poleđinu e-knjige ili spajanjem na internet dobivate svoju knjigu. No, takva knjiga razlikuje se od starih u onoj mjeri u kojoj se prvo Shakespearovo izdanje iz 1623. godine razlikuje od današnjih džepnih izdanja.
I zaključak jest: Knjige će preživjeti, što ne bismo mogli trvditi i za kreativni proces njihova nastajanja. No, da bismo to razumjeli moramo moći razlikovati između teksta i sistema.
Sistem su sve mogućnosti koje postoje u datom prirodnom jeziku. Ograničena količina gramatičkih pravila omogućuje nam da produciramo neograničeni broj rečenica, da svaki lingvistički pojam možemo interpretirati uz pomoć pojmova nekoga drugog sistema, riječ kroz definiciju, događaj kroz primjer.
Tekst naprotiv reducira neograničene mogućnosti sistema da bi oblikovao zatvoreni univerzum. Uzmimo na primjer bajku ŤCrvenkapicať. Tekst započinje s datim brojem karaktera i situacija (djevojčica, majka, baka, vuk i lovac), a nizom koraka vodi nas do rješenja. Bajka se može čitati kao alegorija - pripisujući događajima i karakterima različite predodžbe o moralu, ali Crvenkapicu ne možemo pretvoriti u Pepeljugu.
No, mnogi internet programi sugeriraju da se priča može obogatiti varijacijama. Uzmimo još jednom Crvenkapicu za primjer. Jedan autor predlaže početnu situaciju (djevojčica ide u šumu), ostali razvijaju priču ? djevojčica ne susreće u šumi vuka, već recimo Pinokija. Oboje ulaze u začarani dvor i susreću začaranog krokodila, rušeći pri tome pitanja autorstva.
To se doduše u povijesti dogodilo nekoliko puta - u commediji dell'arte gdje je svaka predstava bila drugačija, jamsession u jazzu. A činjenica da su neke snimke preživjele tjera nas da mislimo da je to bila privilegirana izvedba Basin Street Bluesa, ne osvještavajući činjenicu da postoji toliko Basin Street Bluesa koliko i izvedbi.
