Omiljeno hrvatsko pivo, Ožujsko, u novoj kampanji traži skrivene talente koje su Hrvati otkrili u pandemijskoj godini. Kako bi nastavili što normalnije živjeti, u posljednjih godinu dana mnogi su otkrili nove vještine. Žuja ovako slavi neuništivi duh naših ljudi koji su u ovo izazovno vrijeme našli načina da ubiju vrijeme: da nauče nešto novo i korisno kako bi i dalje radili, zabavljali se te, naravno, družili. Englezi kažu, kad ti život uvali kisele limune, ti napravi limunadu. U Hrvatskoj, mi napravimo Žuju.
Sada, skoro godinu dana nakon početka „novog normalnog“ odlučili smo pronaći te heroje koji su ovo razdoblje iskoristili za neke nove hobije i učenje novih vještina. U suradnji s Ožujskim pivom donosimo serijal razgovora sa skrivenim talentima, onima koji ne pristaju na limune, već piju limunadu, koji uvijek žive život punim plućima.
Daniel Bilić, dobro poznati radijski glas, otvorio nam je dušu i rekao kako mu je izgledao život tijekom lockdowna. Osim spavanja, kojim se rješava stresa, Daniel se primio vrtlarskih alata i zazelenio sve što se zazeleniti da. Pomislili biste da živi izvan grada? Apsolutno ne, Daniel je stanovnik centra grada i okružen je betonom. No, jedan dio zgrade okrenut je zelenoj oazi koja je pod Danielovom rukom sada doživjela procvat, u svakom smislu.
Kako je „novo normalno“ utjecalo na tvoju svakodnevicu?
Brojna tjedna i vikend putovanja zamijenio sam guštanjem doma i zapravo, nakon desetak godina jurcanja, prebacio u ler. Prvih 6 mjeseci sam potajno bio zahvalan na lockdownu jer sam se uspio naspavati, a drugih 6 se privikavam na usporeni ritam i lagano sam u modu manjih druženja sa zanimljivim, različitim ljudima iz mog životnog kruga.
Protekla godina je bila ispunjena izazovima i neizvjesnostima. Kako si prevladao takve trenutke?
Pa, „Užas nije moja furka“ i svaku nervozu, neizvjesnost i izazov rješavam – spavanjem. No, kada mi to ne daju – uglavnom sadržajem koji me okupirao na svim medijima i sadržajima – od dokumentaraca o mikroplastici, preko članaka o roveru na Marsu do preslušavanje glazbe i video igara - virtualni svijet u svim njegovim oblicima!
Što si naučilo novo u zadnjih godinu i pol?
Imam dva nova najbolja prijatelja. Jacques Pepin, stari francuski kuhar koji zvuči kao da vam najdraži djed prepričava bakine recepte kao Pepe Le Pew. S njim sam se upustio u avanture kuhanja i nisam otrovao nikoga (do sada). Pokušaj fine kuhinje, ali kako volim ljutinu u hrani – sve visoko kotira na Scoville ljestvici – zvuči kao nešto što nikada ne trebate probati, jel' da?
U moje prijatelje kaktuse sam se zaljubio na prvi pogled – ugledao sam ih i kao klinci s ljubimcima rekao Zorici (supruga) da ću se brinuti za njih, uvijek i svugdje, samo da mi ih kupi. I evo ih, godinu dana nakon – njih trojica i ja. Živi, zdravi i bodljikavi. (Njezinih biljaka više nema. Samo da se zna…)
Gdje se nalazi tvoj vrt i kako si došao na ideju vrtlarenja?
Živimo u dosta užurbanom i prometnom dijelu grada, no drugi dio zgrade je okrenut prema zelenoj, opuštajućoj oazi koju smo odlučili urediti. Zapravo je sve krenulo od moja tri mušketira kaktusa, kada sam se pridružio toj igri sa zemljom, posudicama i kamenjem. Imam i svoju kanticu i lopaticu! Pa tko se ne bi igrao, onda?
Što si sve uspio zasaditi i koje su ti omiljene biljke?
Zasadili smo lovorvišnje (pročitali smo da oni idu i do 2m u zrak, a što može biti ljepše od zelenila koje ometa pogled susjedi Branki), pustili bršljan po ogradi i zasadili travu. Imamo i marelicu (jednu), a balkon koji gleda na dvorište je prepun biljaka s kojima se Zorica vječito igra. Pa tako imamo drvo avokada od pola metra, božićnu zvijezdu koja buja ljeti, sve moguće i nemoguće palme, Monstere (tko daje imena tim biljkama?!), bonsaie i ostala čuda kojima ni ne znam ime, ali izgledaju kao nešto iz „Male trgovine užasa“, pa mi je zanimljivo…
Što si naučio iz tog iskustva? Planiraš li i dalje saditi?
Naučio sam da biljke ne vole premještanje. Vole imati svoje mjesto. Da, biljke su Sheldon. I u slučaju biljaka manje je više. Osobito kod mojih kaktusa (za zalijevanje), ali i ostalih kućnih biljaka. Ove u vrtu same odrade najveći dio posla, priroda se uvijek za sve pobrine sama. Evo, učim se obrezivati biljke (iako bolno zvuči, čak i za njih), tu imam još posla. Zakon je osjećaj vidjeti nešto što zalijevaš da se razvija, pušta korijenje i raste. Čak i mužjaku poput mene, to je dosta zanimljivo za promatrati.
Privatni album
Imaš li kakvu poruku za čitatelje – kako da pronađu svoju skrivenu strast i imaš li kakav savjet za njih?
Okružite se zanimljivim ljudima, člancima, (online) događajima, sadržajima – svaki put kada kliknete ili se zadubite u nešto, meni pomaže da si pomislim – jesam li nešto novo naučio? Ako nisam, mičem se od toga. Metoda pokušaj/pogreška je zakon. Svako malo se iskušam u nečem novom – istražujem, svaki dan učim. Uplovite u ono što nikada prije niste radili i pokušajte promijeniti svijet na bolje. Ali najbitnije od svega - nikad nemojte odrasti!
Fotografije: Sven Bulava / RTL Digital
Žuja nastavlja potragu za skivenim talentima! Prijavi se na ŽUJINU TALENTIJADU i osvoji vrijedne nagrade!
Žujini talenti:
Ivana je u lockdownu počela slikati, a najveća inspiracija joj je njezin pas Bleki koji je u kolicima
Poznati voditelj Ivan Vukušić radi nevjerojatne lampe: rad rukama smiruje i daje fokus
Ida Prester sama snimila i montirala spot za svoju pjesmu “Dodir”, a za sve je kriv lockdown
Fabian je u locdownu otkrio svoj skriveni talent: u radionici provodi 10 sati dnevno izrađujući predmete od drveta i epoksi-smole
Sadržaj nastao u suradnji s partnerom Ožujsko prema najvišim uredničkim standardima Net.hr-a
