Omiljeno hrvatsko pivo, Ožujsko, u novoj kampanji traži skrivene talente koje su Hrvati otkrili u pandemijskoj godini. Kako bi nastavili što normalnije živjeti, u posljednjih godinu dana mnogi su otkrili nove vještine. Žuja ovako slavi neuništivi duh naših ljudi koji su u ovo izazovno vrijeme našli načina da ubiju vrijeme: da nauče nešto novo i korisno kako bi i dalje radili, zabavljali se te, naravno, družili. Englezi kažu, kad ti život uvali kisele limune, ti napravi limunadu. U Hrvatskoj, mi napravimo Žuju.
Sada, skoro godinu dana nakon početka „novog normalnog“ odlučili smo pronaći te heroje koji su ovo razdoblje iskoristili za neke nove hobije i učenje novih vještina. U suradnji s Ožujskim pivom donosimo serijal razgovora sa skrivenim talentima, onima koji ne pristaju na limune, već piju limunadu, koji uvijek žive život punim plućima.
Drugi talent ovog serijala je Ivana Kalan, zaposlena u jednoj internacionalnoj kompaniji u odjelu logistike, koja je lockdown period odlučila iskoristiti za – umjetnost. Kada su se svi zatvorili u kuće, Ivana se odlučila primiti kista, pa su tako nastala njezina lijepa djela. Ako netko zna od limuna napraviti limunadu, onda je to definitivno ona. A da stvar bude bolja, društvo joj radi njezin pas Bleki, inače u kolicima, no to njemu ništa ne smeta. Kako to obično i bude – upravo je on često inspiracija i model njezinih slika. Živjeli Ivana i Bleki!
Kako si se ti prilagodila na „novo normalno“ i kako je izgledala tvoja svakodnevica?
Moram priznati da nisam osjetila veliku promjenu jer inače volim puno šetati sa svojim pesekom i stalno sam vani, pa sam to i nastavila raditi. Družila bih se s najužim krugom prijatelja, koji mi je i dovoljan, na klupicama. Uzeli bismo si nešto za popiti i sjeli bi negdje vani, kada nije bilo prehladno i uvijek u manjim grupicama. Tako da to sve skupa i nije pretjerano utjecalo na moj privatni život. Zapravo, čak je i pozitivno utjecalo jer sam se kroz lockdown i potrese zbližila sa svojim susjedima, što je bilo divno.
Od kuda ljubav prema slikanju?
Cijeli život mi se sviđalo slikarstvo. Slike me uvijek nekako oraspolože, volim ih gledati i promatrati boje, oblike. Fasciniraju me tuđe inspiracije. I zapravo cijeli život sam razmišljala kako bih i ja voljela probati slikati. Onda sam prošle godine u šestom mjesecu otišla na jednu izložbu koja mi se jako svidjela. Tada sam odlučila – sad ili nikad i upisala sam školu slikanja. Moja profesorica je akademska slikarica, a preporučila mi ju je prijateljica, pa se sve nekako fino posložilo. Kada sam došla do nje, imala sam ideju raditi akril na platnu, ali me brzo spustila na zemlju i objasnila koji sve načini slikanja i tehnike postoje i kako valja krenuti od početka. Puno sam naučila od nje. Kako gledati nešto što želiš naslikati, kako uočavati kontraste, figuru. Slikarstvo te nauči da promatraš detalje, da budeš fokusiran i strpljiv – što meni katkad zna biti izazovno, ali baš zato vjerujem i da je korisno za mene.
Gdje pronalaziš inspiraciju i koji su ti omiljeni motivi?
Omiljeni motivi su mi priroda i životinje, a do inspiracije najčešće dolazim kroz muziku. Često mi se dogodi da me neka pjesma asocira na nešto što bih voljela naslikati. Primjerice, na sliku kuće u snijegu me motivirala pjesma Simple Mindsa Simple Mindsa, „Someone Somewhere in Summertime“. Obožavam Majke, pa je i Blekijeva slika inspirirana pjesmama „Ništa lažno“ i „Daj Mi“. Slika Maksimira, gdje često odlazim u šetnje, je inspiriran pjesmom „Na nešto me sjeća taj grad“.
Često spominješ Blekija, kakvu on ulogu ima u tvojim slikama?
Kada sam krenula slikati, prvo sam krenula s olovkom a cilj mi je bio da napravim njegov portret u akrilu do njegovog rođendana tj dana kada je pronađen. Bleki je inače pesek na kotačima, a nađen je 12. veljače nepokretan u kutiji, pa sam mu htjela pokloniti taj portret koji će krasiti naš stančić. U međuvremenu u meni je polako sazrijevala i ideja da napravim ilustriranu knjižicu o Blekiju i njegovim prijateljima, koja bi pokazivala njegov život i poslala pozitivnu poruku o empatiji i ljubavi, da je ok biti svoj, drugačiji i voditi sretan život ispunjen ljubavlju. Baš kao Bleki i njegovi prijatelji.
Imaš li kakve planove za budućnost?
Svakako ću nastaviti sa slikanjem. Slikanje me ispunjava, opušta, čini me sretnom. Želim istražiti sve načine kako se izraziti i želim razvijati svoju maštu. Također, voljela bih da se u budućnosti što više ispraksiram kako bih što vjerodostojnije prenijela ono što mi je glavi na papir. I, naravno, sljedeći korak mi je i baciti se na razvoj ilustrirane knjižice o Blekiju i da ona zaživi.
Fotografije: Sven Bulava / RTL Digital
Žujina potraga za skrivenim talentima: Poznati voditelj Ivan Vukušić radi nevjerojatne lampe: rad rukama smiruje i daje fokus
Sadržaj nastao u suradnji s partnerom Ožujsko prema najvišim uredničkim standardima Net.hr-a
