Teško je procijeniti što je neugodnije i šokantnije, sadržaj maila koji je supruga predsjednika države i voditeljica Odjela za promicanje zdravlja HZJZ, Sanja Musić Milanović, uputila ravnateljici Klasične gimnazije na kraju školske godine ili obrazloženje koje je stiglo zajedno s mailom. Iz Ureda predsjednika Zorana Milanovića poslali su, naime, medijima mail koji je mama Musić Milanović pisala ravnateljici sa svoje službene adrese, iz HZJZ, kao krunski dokaz da je Jutarnji list, koji je prvi objavio tekst o čudnom povećanju ocjena nakon zaključenja mlađeg sina para Milanović, pisao neistine, da gospođa Musić Milanović nije tražila da se zaključe više ocjene.
Gotovo ponosno je javnosti predstavljen dopis u kojem Sanja Musić Milanović vrlo uzrujano mitraljira po profesorici koja je njezinom sinu, učeniku trećeg razreda Klasične gimnazije, zaključila četvorku iz matematike, iz čega se može zaključiti da iz Ureda predsjednika poručuju da je to što je radila Musić Milanović prihvatljivo, normalno i uobičajeno ponašanje roditelja. Da je to bila samo gesta brižne majke. Tako je i izjavio pred novinarima predsjednik Zoran Milanović. Kaže da bi on poludio da mu je to mama napravila kada je bio srednjoškolac, da on to kao roditelj ne bi nikada napravio, ali eto – mama je mama. Sve što je činila Musić Milanović pakira se kao prihvatljivo ponašanje majke.
Ona sve zna najbolje
Upravo na kraju još jedne školske godine, kada je ponovno, po tko zna koji put pokrenuta rasprava o inflaciji odlikaša, o potrebi uvođenja male mature ili masovnih prijemnih ispita za „bolje“ gimnazije, kada se ponovno govori o reformi obrazovnog sustava, a sve se manje čuje o spremnosti ulaganja u kadrove u školi, dobili smo na očevid kako se to radi u obitelji moćnika, u obitelji predsjednika države – od kojeg su mnogi očekivali da bude glas promjena, zalagatelj za drugačije standarde u različitim segmentima hrvatskog društva, pa i u školstvu.
Sanja Musić Milanović, obratila se „nadređenima“ profesorice na čiji račun je istresla niz optužbi, a da joj očigledno nije dala „pravo na obranu“. Profesoricu matematike tretira, na žalost, kao nižu vrstu, kao osobu s kojom ona nema što rješavati, ona se obraća višoj instanci, onima za koje prihvaća da su njezin rang. Zastrašujući narcizam i arogancija isijava iz njezinih rečenica. Ona rad profesorice analizira izvana, ali smatra se neupitnim autoritetom. Ne zanima je kako je profesorici bilo raditi, s kakvim se problemima susretala. Na mahove piše kao da je bila u učionici, računa minutažu potrošenu na zadatke u testu, a nekoliko puta uključuje u svoje „dokaze“ i osobe iz osiguranja svoga sina – jer oni bi mogli, primjerice, potvrditi da je sin došao ranije s nastave, da je, dakle, optužena profesorica pustila učenike ranije s nastave. Nema u njezinom detaljnom i ekstenzivnom mailu druge djece, nema šire slike, gnjevna je i pritišče, a onda, dakako, poentira „da ne traži višu ocjenu“.
O da, nije je tražila. Zašto onda nije reagirala nakon što je ocjena koja je prvo zaključena kao četvorka, nakon prosjeka od 4,2, pretvorena u peticu? Ili je ipak odahnula, nesvjesna ili svjesna, možda i zadovoljna, jer je dala svom sinu životnu poduku kako svladavati prepreke? Pritišći, zlostavljaj, a onda će druga strana već popustiti.
Ravnateljica je sve poravnala kako je mama htjela...
Naravno da je najveći problem što je ravnateljica popustila. Tko zna tko je sve zvao i pisao, ti zadnji tjedni u školama u Hrvatskoj nesumnjivo su pakleni za prosvjetare, unatoč zakonom propisanoj zabrani da roditelji ordiniraju po školama zadnja dva tjedna, da pokušavaju utjecati na ovo i ono. To su uvjeti koji iziskuju čelične živce i snagu otpora kod nastavnika, a i kod ravnatelja, koji još k tome nose i stanovite političke kontakte, jer bira ih se gotovo u pravilu po političkom ključu. I tu postoji segregacija: obični roditelji i roditelji – elita.
Oni koji mogu jednog dana učiniti neku uslugu i oni koji ne mogu učiniti ništa. Osim toga, postoje roditelji koji poštuju instituciju škole i ne podrivaju autoritet nastavnika, ali i oni koji će prihvatiti svaki živopisni epitet koji će pojedinom nastavniku dodijeliti njihovo „zlato“. Nema sumnje da je jedan od najvećih problema hrvatskog školstva sve veći porast prezira roditelja prema učiteljima i nastavnicima, njihove mudrolije i savjeti – jer oni znaju što je najbolje za njihovo dijete. Neki od njih bi najradije sjedili na školskom satu i uživo sređivali stvari, dakako, u korist svog „zlata“.
I u Klasičnoj gimnaziji koju pohodi mlađi sin para Milanović ti su zadnji tjedni očito bili turbulentni i ne treba isključiti da su pritiskali i drugi roditelji. No, vidimo da je i žestoko pritiskala supruga predsjednika države. Evidentno je da je ova ravnateljica popustila, pukla, da se upustila u prepravak standarda u gimnaziji upravo u skladu s manijakalnim uputama supruge predsjednika i šefice jednog odjela u HZJZ.
Gotovo je komično kada iz Ureda predsjednika navode da je i sama ravnateljica demantirala da se za dijete tražila viša ocjena. Ona je samo, eto, podignuta. Kao da je itko očekivao da će ravnateljica, koja je svojim postupcima upletena u skandalozno sređivanje ocjena nakon zaključivanja, reći da su ocjene dignute nakon pritiska supruge predsjednika.
Istjerivanje pravde ili utjerivanje nepravde?
Osim što postupke svoje supruge, Sanje Musić Milanović, predsjednik Milanović brani kao očekivanu gestu majke, dodaje još jednu kvalifikaciju: kaže da je „išla istjerivati pravdu“. Dopis nadređenima u kojem se brutalno denuncira profesoricu nije, međutim, nikakvo istjerivanje pravde nego upravo utjerivanje nepravde, zazivanje zakulisnih rješenja i demonstracija moći i tragičnog snobizma.
Uostalom, saznali smo i generalnu ocjenu predsjednika države o javnom školstvu koje mora pohađati običan puk. Predsjednik države je javno obznanio da je on htio da mu sin ide u privatnu školu. „Naš mali je trebao ići u privatnu školu da se zaštiti od ološa”, poentirao je Milanović.
Nije posve jasno tko mu je u ovoj stilskoj figuri ološ, loši nastavnici ili oni koji su Jutarnji list upozorili na čudno dizanje ocjena, no, žalosno je da se predsjednik države vadi na dijete. Najlošije poruke u ovom slučaju učenik trećeg razreda gimnazije kojem je ipak zaključeno 5.0 dobio je od vlastitih roditelja.
No, i svima drugim roditeljima u Hrvatskoj poslana je poruka: pritišćite, pišite, gnjavite, prijetite… to je siguran put do 5.0. Naravno, ako ste dovoljno moćni. Zato se ovaj potez supruge predsjednika, neovisno o mogućoj političkoj instrumentalizaciji, nipošto ne smije relativizirati. Da, veća je krivica na strani škole, ravnateljica je najveći krivac jer je popustila. I možemo se samo s užasom pitati je li tako i u mnogim drugim školama. Ali treba li to amnestirati javnu osobu, utjecajnu suprugu predsjednika države? Ne, ovo nije bilo istjerivanje pravde, niti normalna majčinska gesta, nego šutanje nogom u ionako razoreno školstvo.
