Vijeće Vrhovnog suda je prvostupanjsku presudu nekada najodlikovanijem hrvatskom generalu Vladimiru Zagorcu potvrdilo još 10. studenog, no odluka je objavljena tek danas na službenoj internetskoj stranici suda.
Vijeće pod predsjedanjem Miroslava Šovanja odbilo je kao neosnovane žalbe tužiteljstva, koje je za Zagorca tražilo veću kaznu, te optuženog koji je tražio oslobađajuću presudu ili ponavljanje suđenja.
Za kazneno djelo za koje je Zagorec osuđen moguća je kazna od jedne do deset godina.
''Ovo je sramota odluka Vrhovnog suda zbog koje ćemo podnijeti i ustavnu tužbu, a potom, ako će trebati, i tužbu Europskom sudu za ljudska prava", kazao je Zagorčev branitelj Zvonimir Hodak istaknuvši da će se obrana ''boriti do kraja''.
On smatra da je riječ o presedanskoj odluci jer je, tvrdi, Zagorec osuđen bez ijednog materijalnog dokaza i na osnovu iskaza kompromitirajućih svjedoka.
Podsjetio je da na suđenju ničim nije dokazano postojanje 'famoznih dragulja' te da su glavni svjedoci protiv njegovog branjenika iz osobnih razloga lažno teretili njegovog branjenika.
Riječ je o njegovom bivšem prijatelju i poslovnom partneru Hrvoju Petraču, bivšoj tajnici Snježani Šiprak i Tereziji Barbarić, djelatnici Privredne banke i Ministarstva financija zaduženoj za isplatu gotovine kojom su Zagorec i suradnici nabavljali oružje za Hrvatsku vojsku.
"Nakon ovakve odluke Vrhovnog suda svakoga se može uhititi i uz pomoć dva lažna svjedoka osuditi jer očigledno je da dokazi i činjenice uopće nisu važni", kazao je Hodak, ocjenivši kako je to bilo moguće još jedino 1945. godine.
Dodao je da ne zna je li Zagorec upoznat s presudom i kako ju je primio.
Na osam stranica presude Vrhovni sud je, među ostalim, ustvrdio da je Zagorec zaista zlouporabio položaj i ovlasti jer je kao službena osoba preuzeo dragulje, koje mu je 1993. donio njemački trgovac oružjem Josef Rothaichner kao polog za pet milijuna američkih dolara koje mu je dao MORH-a za kupnju oružja, ali ih nije razdužio, a što je bio dužan učiniti kada je 2000. odlazio s dužnosti pomoćnika ministra obrane zaduženog za nabavu oružja i opreme.
Tročlano vijeće Vrhovnog suda odbacilo je i tvrdnju obrane da je u trenutku presuđivanja u ožujku 2009. već nastupila zastara. Obrana je propust evidentiranja primitka dragulja pokušala opravdati činjenicom da je Zagorec oružje za Hrvatsku nabavljao pod embargom UN-a, odnosno u vrijeme kada se ta nabava nije mogla obavljati na način kako to rade države u redovnim i mirnodopskim prilikama. Stoga su se ti poslovi, tvrdi obrana, provodili bez pune i legalne dokumentacije.
Iako dragulji do danas nisu pronađeni Vrhovni sud je zaključio da su se nalazili u sefu optuženika koji ih je po odlasku s dužnosti odnio iz MORH-a.
Na tezu obrane da se prvostupanjska presuda temelji na lažnim iskazima svjedoka koje su davali u drugim postupcima Vrhovni sud je odgovorio kako nije u mogućnosti uspoređivati iskaze istih svjedoka iz dvaju odvojenih kaznenih postupaka. No to, kažu vrhovni suci, ne isključuje mogućnost samog optuženika da podnese kaznenu prijavu protiv tih svjedoka.
Ako bi se dokazalo da se presuda doista temelji na iskazu svjedoka za koji bi u novom sudskom postupku bilo dokazano da je lažan, ostala bi jasna zakonska mogućnost zatražiti obnovu pravomoćno okončanog kaznenog postupka, stoji u odluci Vrhovnog suda koji nije povjerovao tvrdnji obrani da je isključivo pokojni ministar obrane Gojko Šušak mogao raspolagati novcem za nabavu oružja.
Prihvaćen je i zaključak prvostupanjskog suda da su iskazi svjedokinja Šiprak i Barbarić te Petrača u bitnome suglasni te da se međusobno nadopunjuju i podudaraju.
Razlike u iskazima logična su posljedica viđenja jednog te istog događaja ili situacije od strane različitih osoba kada svaka percipira različite detalje, ali koji detalji međusobno ne isključuju jedan drugog, zaključilo je troje vrhovnih sudaca Miroslav Šovanj, Damir Kos i Zlata Lipnjak Bosanac.
Zagorec je pravomoćnu odluku dočekao u pritvoru, a u međuvremenu ponovno mu se počelo suditi za slučaj nezakonite obnove vikendice bivšeg potpredsjednika zagrebačke Gradske skupštine Antuna Šporera.
Prethodni članak:
arti-200912170735006
