Nakon gotovo 20-godišnjeg sudskog procesa trojica muškaraca su pravomoćno oslobođena optužbi za silovanje djevojke. Iako je sud utvrdio da se silovanje zaista i dogodilo, Državno odvjetništvo ih je optužilo po pogrešnoj točki iz Kaznenog zakona. Muškarci su, naime, optuženi da su "počinili kazneno djelo protiv spolne slobode nad nemoćnom osobom", no tijekom suđenja je utvrđeno da se djevojka ne bi trebala smatrati nemoćnom, doznaje Index.
Djelomično oduzete noge
Nakon nekoliko decilitara bambusa popijenih u jednom čakovečkom kafiću 30. listopada 2000. godine, djevojka se počela osjećati ošamućeno. No, nije otišla doma, već u kuću jednog od trojice muškaraca koji su bili s njom u društvu. Žrtva je istaknula da ne zna je li joj netko ubacio drogu u piće. U svom je iskazu posvjedočila da su se po dolasku u kuću jednog osumnjičenika, ona i muškarac počeli maziti i ljubiti, kad su u sobu uletjela ostala dvojica muškaraca te nasrnuli na nju i silovali je. Iz svega što se navodi u sudskog dokumentaciji, jasno je da se djevojka protivila spolnom odnosu, opirala se i učinila sve što je mogla da ih spriječi u silovanju. Tjedan dana kasnije ih je prijavila savjetovalištu Zavoda za javno zdravstvo.
No, žrtva je preboljela cerebralnu paralizu, zbog čega su joj djelomično oduzete noge, što je DORH uvrstio u optužnicu. Sud je prihvati njen iskaz kao istinit, a obranu trojice silovatelja odbacio kao pokušaj izbjegavanja odgovornosti. U tom bi slučaju kazna za silovatelje bila veća, jer se silovanje nemoćne osobe smatra težim kaznenim djelom. Ali u kopernikanskom obratu, na suđenju zatvorenom za javnost, zaključeno je da se nemoćna osoba ne može braniti ili protiviti, a žrtva se aktivno branila od silovanja pa, prema njihovom mišljenju, nije bila nemoćna, unatoč invaliditetu.
'Nije se branila samo plakanjem'
"Nema sumnje da se žrtva, unatoč svom stanju, mogla i da se opirala spolnim odnosima, i to ne samo plačem i verbalnim protivljenjem postupcima prvog, drugog i trećeg optuženika, već i fizički, odguravanjem trećeoptuženog od sebe, zatvaranjem usta i okretanjem glave lijevo-desno, te odupiranjem u ormar u cilju odguravanja drugog optuženika", opisao je sud žrtvinu obranu od silovanja.
"Unatoč tome što ih svojim postupanjem nije uspjela spriječiti da nad njom izvrše spolne odnose i što u fizičkom smislu pruženi otpor nije imao kvalitetu otpora osobe koja nema tjelesnih mana i nije u alkoholiziranom stanju, on je bio ozbiljan, jer se takvim ima smatrati svaki otpor koji u konkretnim uvjetima u dovoljnoj mjeri izražava stav žrtve protivljenju obljubi, a njezin otpor je bio upravo takav, jer su optuženici na temelju tog otpora nedvosmisleno mogli shvatiti da žrtva s njima ne želi imati spolni odnos, odnosno da se protivi obljubi", stoji u obrazloženju oslobađajuće presude.
