"Jerčić je, zapravo, podijelio sudbinu motora s unutrašnjim sagorijevanjem: za novine je radio i davao sve od sebe, sve dok 'kompresija' nije popustila i motor se, jednog jutra, više nije mogao upaliti".

"U 'Slobodnoj' je počeo 1984. godine, manje-više kao i svi koji počinju hod po novinarskim stazama – u gradskoj rubrici, gdje je (kako uobičavamo reći) pratio 'sektor' lučkog prometa, pomorstva, brodogradnje... Pokazao je da zna s perom, ali i s ljudima, pa je brzo 'avanca' u urednika Gradske i, potom, večernjeg, odnosno noćnog urednika. Bio je radišan, precizan, profesionalno pouzdan, ljudski iskren. Po naravi nije bio hazarder, a zapalo ga je donositi odluke dok drugi spavaju. Bio je čovjek koji je mnoge vijesti – one koje stižu u gluho doba noći i nerijetko su najvažnije – čuo prvi i ujutro s njima budio nas ostale, naspavane i ušuškane u svome miru.

I kad ga, danas, njih šest među ruke ponesu prema groblju u njegovim Kaštelima, mi kojima će nedostajati možemo se, valjda, tješiti spoznajom da će se naš Mario napokon naspavati", pišu kolege iz Slobodne.