Dražen Scholz (57), najbolji hrvatski bubnjar koji je svoj obol dao i u Parnom Valjku, suočio se s optužbom da je prije nepunih godinu dana na zagrebačkoj Ilici, 100-tinjak kućnih brojeva od mjesta gdje je nedavno Marin Kamenički ugasio dva život divljačkom vožnjom, usmrtio pješaka na zebri i potom pobjegao.
Scholz je tog kobnog jutra 22. rujna prošle godine u sebi imao preko 1 promila alkohola u krvi, a u mokraći se našlo i kokaina pomiješanog s lijekovima poput levamisola.
Unatoč tome, Scholz je sjeo za upravljač svog Renault Clija te se u 5,30 sati vozio lijevom trakom prema Vrapču da bi dolaskom do kućnog broja 298 naletio na pješaka Vjerana Dasovića (34) koji je toga trenutka prelazio pješački prijelaz i koji je zadobio stravične ozljede.
Umjesto da Scholz izađe iz auta, pomogne pješaku i pozove Hitnu pomoć, on se odvezao u noć, a nesretni pješak je tri dana kasnije u KB Sestre milosrdnice podlegao ozljedama. Osim zbog prouzročenja nesreće sa smrtnom posljedicom, optužnica Općinskog državnog odvjetništva posrnulog bubnjara tereti i za nepružanje pomoći.
"Osjećao sam se sposobnim da mogu voziti. Na mjestu nesreće sam osjetio u jednom trenutku da je nešto udarilo u desnu stranu auta. Zvučalo je kao da mi je netko bacio torbu na auto. Pogledao sam na unutarnji retrovizor i nisam ništa vidio, pa sam nastavio vožnju dalje po Ilici. Skrenuo sam u prvu desno ulicu, a kako ni moj suputnik nije vidio što se dogodilo jer je gledao u mobitel, stao sam i vidio oštećenja na autu, a kod suvozača se razbilo staklo koje se rasulo unutra. Kasnije sam se pješice vratio na mjesto nesreće i vidio da je neka osoba ozlijeđena. Tek tad sam shvatio što se dogodilo, ali nisam ostao tamo već tek, kad sam kasnije skupio hrabrosti, javio sam se policiji koja je došla onda do mog auta", ispričao je u tužiteljstvu, a prenosi Jutarnji list.
Negirao je pritom da je vidio pješaka da je prilazio zebri, odnosno "misli da je vidio nešto crno, možda siluetu čovjeka, ali da u tom trenutku više ništa nije mogao učiniti".
"Da sam bio svjestan da sam udario u čovjeka, sigurno bih stao. Vozio sam brzinom od 50, 60 km/h", uvjeravao je tužitelje.
No iz izvješća II. Postaje prometne policije proizlazi duga priča odnosno da su Scholza policajci toga dana oko 13.10 sati čekali kod njegova automobila i to nakon što su zaprimili dojavu od građanke o oštećenom vozilu. I ni tad im se nije htio olako predati već se pokušao udaljiti hodajući prema Glinskoj, ali nije daleko stigao. Policajac ga je sustigao i legitimirao te uhitio.
