Riječ je o Tonćiju Kandidu, predsjedniku uprave, Andražu Brodnjaku, šefu financija i direktoru tvrtke Euris iz Beča u čijem je vlasništvu TLM, te Loranu i Marku Pejčinoskom, sinu i ocu, suvlasnicima bečke tvrtke i još triju tvrtki s kojima je TLM poslovao. Prijavljeni su za prijevare, krivotvorenja i zloporabe u gospodarskom poslovanju.

Malverzacije trajale godinu i pol dana

Prema rješenju o provođenju istrage njih četvorica su od sredine 2013. do kraja 2014., bez obzira na odredbe ugovora o faktoringu, tražila da kupci ne plaćaju na račun TLM-a samo kod jedne banke već da svoja plaćanja obavljaju na račune drugih banaka.

Istodobno su banku lažno uvjeravali da će dospjele obveze za koje je ugovoren tzv. regresni faktoring platiti, što međutim nisu napravili. Zato je banka aktivirala zadužnice koje se zbog nedostatka sredstava na računu TLM-a nisu mogle naplatiti, a banka je oštećena za 44.288.818,80 kuna.

Zlorabili faktoring i oštetili banku

Osim toga, Kandido i Brodnjak su, koristeći se faktoringom kao načinom na koji se TLM uglavnom financirao izdali 101 fakturu svjesni da se radi o nedospjelim fakturama koje su već dane u faktoring drugim faktor kućama te da su kupci dobili obavijest da fakture po dospijeću plate ovim faktorima. Znali su i da fakture koje ne prati isporuka robe niti obveza kupca za plaćanje u konačnici i neće biti plaćene. Tu 101 fakturu dali su u faktoring banci oštetivši je za još 9.235.901,06 kuna. Dok je ugovorom s Eurisom koji nije do kraja realiziran banka pretrpjela štetu od još 8.029.520,00 kuna jer joj faktoring nije u cijelosti plaćen.

Prodavali robu ispod cijene

Osumnjičena četvorka odobrila je i plaćanja Eurisu za usluge upravljačke naknade, menadžmenta tzv. menagement fee za 2012. godinu radi potrebe saniranja, restrukturiranja, rješavanja problema struje i novog pozicioniranja na tržištu. Međutim, istražitelji vjeruju da imaju dokaze da te usluge nisu obavljene niti je o tome uz račun priložena dokumentacija, pa je TLM Aluminij oštećen za oko 13.214.930,35 kuna.

Prema prijavi bivša uprava šibenske tvrtke prodavala je robu po cijenama nižim od prosječnih prodajnih zbog čega je nastala dodatna šteta od 95.398.597,02 kune.